Duša je sama u ledu, u toj noći što se polako provlači i zauzima svoje mjesto u kutu sobe, ostala sam između svjetova, hladno svjetlo me odvodi u tajnu beskonačnost nemira i u svilenu tamu Svemira.
Zbrojila sam sve zvijezde na nebu i na dlanu ih složila da dobijem tvoje ime, a kad bi se buđenje duše shvatilo kao lepršava radost, odavno bih već letjela prema plamenu svijeće spoznaje sebe.
U auri su se boje promiješale, izmiješale i stvorile novi pastelni niz tako, da solarni nagovještaj ne može poremetiti taj lijepi nesklad, koji još uvijek vlada u dubinama duše.
I dalje je duša sama u ledu, a noć mekano spušta svoja krila i crta moj zamagljeni život, smaragdi spavaju u dubinama slova, zrak je neprirodno miran, a ovo ljeto raskošno najavljuju ponoćna zvona sa obližnje crkve pričajući o glasu života i sjeni sna.
Vidjela sam se, običnu i tihu, kako hodam između visokih trava i razmišljam, što li mi se to događa u tajnim komorama srca?
Još me nisu stigle guste magle jeseni, još hodam čistom sudbinom, a kad na oltaru noći zapalim svijeću, u tom toplom jasnom svjetlu zaiskrit će tvoje prekrasne plave oči i kao čista sudbina odgovoriti na tajna pitanja o događajima u skrivenim komorama srca.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala, dok u naš dom ne dođe nova malena curica