Nebo vedro – visoko,
plavo more - duboko
gore zelene - daleke
ubava sela,
njive široke .
Gnijezda su tuj slavuja
i kukavičja jaja. . .
Grobovi junaka
Hrvatskih branitelja
uskoka i hajduka
i svih predaka..
Mnogo ljubavi
i očaja…
sve spleteno,
zagrljeno,
majke domovine
mlijekom okupano.
Tu je raj,
ubav rodni kraj..
šume, vinogradi,
potoci…
jezera, rijeke, planine
krasota su
moje d o m o v i n e
Za nju krvariše
nam djedovi i oci
Tužna nam bi
majka domovina
mila djeca njena
stoljećima nerazum
ponavljaju :
za grijehe n e s l o g e
ispaštaju..
Bože, od iste grude
srodno rođeni,
bliska braća,
kao da smo
tuđini, posvađeni.
Domovino moja,
gorke suze tvoje
krv sinova
i unuka jecaji,
z a v j e t u j e m se,
nisu uzaludni bili !
Evo, sloboda i s l o g a
sretno se grle,
bez podozrenja i jala
m l a d e n c i već
u budućnost hrle.. .
OJ, NAŠA LIJEPA DOMOVINA
LJUBAV, SLOBODA I SLOGA
u cvatu napretka
Tebi nek su AMANET I POPUTBINA..
Domoljubac – Zvonimir Tomac : iz zbirke: > SASUŠENI GROZDOVI <
Post je objavljen 21.07.2013. u 15:43 sati.