Da je ponašanje jedino relevantno za naše funkcioniranje u svijetu pokazuje i ovaj primjer. Anica i Barbara doživjeli su vrlo sličnu sudbinu. Udovica ostala sama s djecom nakon rata, suprug nestao ili ubijen, a s aktualnom vlasti si nikad nisu bili bliski. Što sad? Treba živjeti djeca su tu, a tuga ju razdire i iznutra vrište osjećaji nepravde, zakinutosti i ogorčenosti. Tako snažni i duboki osjećaji mogu biti onesposobljavajući a opet kako se praviti da oni nisu tu?
Ponašanje Barbare je bilo obojano samosažaljenjem. Svaki dan iznova, skupa s djecom, proživljavaju istu dramu i traumu, mučeći tako sebe i ostale koji su s njima povezani. Slijede svoje osjećaje ne razmišljajući o posljedicama, ili rezignirano i očajno predmnijevajući propast koja im se ponekad čini jedinim mogućim epilogom. Komunikacija s instancama društva je loša jer su u prvom planu osjećaji koje svojim ponašanjem slijede - gađenje, ljutnja i ojađenost a s vremenom razvijena i krivnja zbog stigmatiziranosti. Barbara nije u stanju ostaviti po strani osjećaje i ponašanje usmjeriti k cilju blagostanja, mira i harmonije. Misli da njene osjećaje i misli vidi svaka šuša te da mora biti robom prošlosti - a ne razumije da je jedino bitno ponašanje.
Anica je odlučila krenuti iznova. Pomirila se s gubitkom i ponašanje je usmjerila k cilju a to je bio mir i blagostanje svoje obitelji. Radila je u prosvjeti koja je bila usko povezana s vlašću dok im ona nije pripadala ali je funkcionirala. Radila je svoj posao, nije se plela u politiku niti rasprave i bila je prihvaćena kao koristan član društva. Naravno da je osjećala i tugu i jad slično Barbari. No razlika je u njihovom PONAŠANJU. Anica nije slijedila osjećaje nego se ponašala pragmatično. Život nje i njezine djece bio je lišen nepotrebnog tereta.
Ove dvije žene dobile su iste karte a različito su igrale. Obrazac koji je život Barbare pretvorio u patnju isti je onaj koji navede na prevaru supružnika. Nije li u tom obrascu korijen razvrata? U braku sam i druga mi se svidi, zaljubim se i prvom prilikom odaberem ponašanje u skladu s tim osjećajima. Radi se o PREPUŠTANJU osjećajima i tu se čovjek zapravo ponaša animalno. Osjećaji su tu s razlogom i ne mislim da ih treba potiskivati ni ignorirati. Samo se ponašati pragmatično, disciplinirano, imati na umu što je dužnost i obaveza. I ići prema zacrtanim ciljevima
Post je objavljen 21.07.2013. u 09:16 sati.