Još u mislima osluškujem jeku tvojih jučerašnjih koraka na odlasku. Još osmjeh zadovoljstva i sjaj u očima vidim dok iza spuštenih vjeđa vraćam slike. Osluškujem šum vode dok klizi niz naša tijela. Volim kada si mokar, kada se kapljice polako kotrljaju niz leđa i nestaju putujući preko bedra do stopala. Mirisi koji se isprepletu od želje, od čekanja, od blagih pjenušavih potočića koji kao da oslikavaju dijelove tijela samo za moje zadovoljstvo. Volim kada ruke tvoje niz moje klize tijelo govorom potrebe i traženja i ispunjenja svega čekanog. Volim svu jednostavnost koju možemo uzeti i dati u trenucima izgubljeni vremenu, stvarnosti, svemu što barijere stavlja. Stapamo se u jedno, jednako željeno i ne brinem što mladost je tvoja tako izazovna, ne brinem sve dok koraci tvoji jekom ne potvrde odlazak, a onda se vratim kao iz nekog sna u stvarnost za koju više nisam sigurna da ju takvu želim.
20.07.2013.
Post je objavljen 20.07.2013. u 16:52 sati.