http://www.youtube.com/watch?v=yhgYjAqLlNg
u gradu smo. jesen je. u sobi je nema. stoga grad. stoga pločnik. šetamo. ona je obučena u mantil. kažu drugi, sive mišje boje. ne. pogrešno. boje oblaka koji donose kišu. koji donosi kapi. i vlaži. mokri po zemaljskom tlu. priroda je nesmiljena.
ispod je potpuno gola. bez ičega. ima mene (ne držimo se za ruke) i jesen (u njoj smo oboje). ima i frizuru na pičkici. odjeća mons pubisa. ne želim biti izvan teme. mantil počinje iznad koljena. zapravo predgovor njenog tijela. obavezno ih čitam. njeno koljeno nije koljeno. ono je željeno. obožavam to koljeno. oblik. anatomiju. fizionomiju nečijeg hoda. ono je lice nogu. zapravo jako važno.
nije zakopčana do kraja. mislim na mantil. zakopčana je za druge. dva gornja gumba samo su za mene otvorena. makar svi vide ili naslućuju nešto. da, gola je. mantil je paravan. surogat nečega. nadomješta kulturu, skulpturu. jebem je ulicom dok plazi poput nimfe njome. i mnome. s neskrivenim užitkom. uz tuđe korake. i tuđe riječi. i tuđe poglede. hodam njenim perinejom. do anusa. koji je boje njene kože. ne volim tamne.
štikle odzvanjaju pločnikom. tok, pa tok, pa tok. teče. ne korača, već teče štiklama. štikle su plave. duboko. more? ne, ne tako. još dublje. tako hoda. poput rekvijema duboko. poput benedictusa.
pločnik je odjeća grada. mantil je njena. a ona je odjenula mene. obukla me sobom. lako, kao da me i nema. kao da sam sjena. što hoda pored svijeta.
Post je objavljen 20.07.2013. u 13:22 sati.