Marketing
Pokucao sam na vrata ludila i čini mi se kao da čujem korake ,čujem kako se prilika približava korak po korak, mic po mic, bit by bit. Polako i sigurno, čvrsti korak mi odzvanja u glavi i čini mi se da kao da prati ritam srca sa kojim dišem.
Ne znam da li je to zbog pomirenja sa svime ili zato što sam jednostavno sit i svakoj stvari kao da znam i početak i kraj. nema stvari koja me uzbuđuje. Odbacio sam sve vrijednosti. hmmm bar tako mislim,neznam.
Evo ga, još jedno jutro je tu, sumorna rutina se vrti kao kolo sreće koje okrećem svaki dan. Ili ću nastavit pobijat ili ću sebi priznat da sam budala i prepustit se posljedicama. Dvojba me umrtvljuje i presječen sam na pola. Uhvatio sam sebe di sam izgubljen i nedefiniran u potrazi za smislom. Ponekad, kao obezglavljen lutam. Volja za opstankom, volja za požudom. Gori mi svijet i baš me briga za to. Priroda je predivna. Ludost je pojam,a ja sam pojava jer se drugačije ne mogu svrstat u redove ljudi kojima su drugi ljudi pojeli mozak i iz čvrstih im lobanja ,pored uha i niz vrat kapi krv. slatke i tople kapljice pomiješane sa prašinom i zemljom.
Razmišljam sve nešto. Moraću otić po dijagnozu.
Post je objavljen 20.07.2013. u 08:04 sati.