Marketing
Biciklističke pripreme - Dio II
| Prosao je još jedan radni tjedan. Bolje reći poluradni tjedan jer je nakon praznika u utorak uslijedio i više manje neuspjeli generalni štrajk u Brazilu. Ja sam slobodno vrijeme konačno iskoristio za trčanje i to po plaži u Recifeu. Dok u Sao Paulu temperatura jedva prelazi dvadeset stupnjeva u Recifeu je ugodnih trideset i dva. Ako ne pada kiša. Inače je dvadeset i osam i sto posto vlage. A u nedjelju je uslijedio drugi dio priprema. Ista meta isto odstojanje. Joaquim Egidio, malo van Campinasa. Ekipa naravno ista. Samo je ruta malo drugačija. | |
 | |
| I dok je Osvaldo pokazivao svoje umijeće vožnje na stražnjem kotaču, ja sam razmišljao kako bih volio izvoziti sva brda bez stajanja. | |
 | |
| Već imamo izdefinirane točke odmora. Prva je na ulazu na neku farmu nakon točno pet kilometara uspona. | |
 | |
 | |
| Druga postaja je ispred roze crkvice. Iako se većinom vozimo sami i tek tu i tamo nekog sretnemo na putu, ovaj put smo shvatili koliko ljudi zapravo vozi ovim putevima. | |
 | |
| Od crkvice se ovaj puta vozimo u smjeru u kojem nismo do sada išli. Četri kilometra nizbrdo do hidroelektrane, jedne od prvih u ovoj regiji. | |
 | |
 | |
| Kao što je dobro poznato iz fizike, kada se jednom spustiš četri kilometra, slijedi četri kilometra uzbrdo. I dok smo Osvaldo i ja u sebi ponavljali zakone fizike, Carlao se dobro zabavljao. | |
 | |
 | |
 | |
 | |
| Nakon uzbrdice parkiramo se u Bar do Vicente. Restoran koji je na daleko poznat iako se nalazi usred ničega. Naravno da je najpopularniji među biciklistima i trkačima ali ima ljudi koji do ovdje potegnu i autima. Restoran je poznat po raznim porcijama. Kobasice i meso uglavnom i dosta pive. No kako još nije bilo ni podne mi smo samo popili cugu. | |
 | |
 | |
| Do tog trenutka smo prošli nekih dvadeset kilometara i sretni što smo izdržali sve uzbrdice počeli smo maštati o našoj maloj biciklističkoj avanturi. Sve dok nismo počeli priču sa starijom gospođom o biciklima. A onda je ona rekla da je do tog trenutka prešla 72 km!!!! I još se mora vratiti istim putem natrag. Mi nismo bili raspoloženi komentirati našu kilometražu s njom. Samo smo uzeli bicikle i u tišini krenuli natrag. | |
 | |
| Nakon nepunih četrdeset kilometrara vratili smo se u Joaquim Egidio i naravno po starom dobrom običaju navratili u prvi restoran na ručak a kad tamo majmuni. Iliti majmunčići. Sagui. | |
 | |
 | |
| Ručak tipičan za unutrašnjost Sao Paula. Mesina, čvarci, mrva riže i kumpiri. I naravno Original. | |
 | |
 | |
 | |
| A sutra, počinje naša mala avantura. Rano ujutro bi već trebali biti ovdje, na zadnjoj dionici povijesne rute kojom su Portugalci odnosili blago iz Brazila . A u nedjelju tko živ, tko mrtav, na usponu natrag. | |
Post je objavljen 20.07.2013. u 02:50 sati.