Emocijama se izražava stav, jer to je jedna njihova dimenzija. Čovjek nam ne mora puno rječima reći da bi nam prenio emocionalnu poruku neverbalno. Neki ljudi oboje svoje stavove jačim emocijama pa može biti teško suprotstaviti im se ako se ne slažemo. Ali zašto? Je li izvor tih poteškoća u tim njihovim emocijama? Ne, nego u zaraznosti kojom su one pokrenule moje emocije. Izvor je dakle u meni.
Sjećam se kolege koji je gorljivom borbenošću zagovarao jednu političku opciju. Nisam znao niti se usudio suprotstaviti mu se jer je svoju ljutnju i ogorčenost uspješno prenio na mene. Ja sam osjećao krivnju i strah koje su mi onemogućile bilo kakvu reakciju osim blesavog smješkanja i neiskrenog povlađivanja. Je li moj problem bio u njemu? Ne nego u mojim emocijama odnosno mojoj emocionalnoj (ne)inteligenciji.
Jedna osoba napisala mi je pismo puno uvreda i srdžbe. To me boljelo i peklo, osjećao sam da nikad ne smijem prijeći preko toga. Ali kad sam shvatio da su početni pokušaji asertivnosti uvijek nezgrapni i grubi prestao sam osjećati krivnju i nestalo je tereta prema toj osobi. Je li moj problem bio u njemu? Ne nego u mojim emocijama - krivnji.
Nismo manje vrijedni ako se drugi ljute na nas. Njihova ljutnja je njihov izbor i njihov problem.
Post je objavljen 19.07.2013. u 20:23 sati.