Sa Trabantom je bilo lako.
Najgore je bilo, čekati ga tih pet, šest godina, i nadati se da će boja auta, koji te zapao, biti iole normalna. Posebno se sjećam travanjskotravnato zelene. Postojala je i boja, koju ne bih dalje opisivao. Ali bijela je bila ok. Cijeli je auto bio ok, u stvari. Pokvariti se mogao jedino razvodnik paljenja, ako u njega uđe vlaga. Svaki muškarac i ponosni vlasnik Trabanta to bi znao popraviti, djejujući na udivljenu ženčad, kao što bi danas djelovao šofer BMW-a da otkloni kvar na mikročipu abgasmufnsenzora, obriše ruke i nastavi put.
Drugi od tri moguća problema bil je nestanak goriva, ali to se rješavalo u vožnji; samo dohvatiš mali ventil ispod volana i prebaciš na „rezervu“.
Treće su bili gladni glodari i biciklisti, koji bi Trabanta malo popapali ili poderali. Kasnije su Zapadnjaci preuzeli koncept elastične haube kao elementa zaštite pješaka.
Motor Trabanta mogao si promijeniti sam. Ako si imao vezu, nabaviti ga. Jer, imati dva motora remetilo je koncept klasne jednakosti u socijalizmu.
Danas na modernijim autima ne možeš niti žarulju promijeniti. Fino piše u knjižici, ako pregori žaruljica – servis. To naravno ne prihvaća policija, koja te zaustavi van radnog vremena servisa. Kad nešto kasnije vidiš, kako majstor sumanutog pogleda suče rukav i runjavu ruku zagurava netragom, kao veterinar pod kravlji rep, zlo ti dođe, ali utjeha krene skupa s njegovim graškama znoja, jer em nova žaruljica njemu, kao ni tebi, ne sjeda niti u drugih deset minuta, em kasnije ima problem, ruku izvući. Naplatit će se s obje, naravno.
E, sad, trideset godina nakon što si uplatio svog Trabanta pa je propao DDR a time i tvoj san o njemu, fino imaš ničim izazvanu dvorječnu obavijest na engleskom na displeju. Na engleskom. Na displeju. ... blaženi Trabant... U prvom servisu ti fino daju prijevod obavijesti. 350 eura, uz pet dana čekanja.
(Prijevod inače ide 0,24 kune po riječi. Nešto kao četvrt krumpira, na komad.)
Jer nemaš pet dana vremena, kontaktiraš preko rođaka njegov servis na bliskom istoku. Tamo je upola cijene, uz napomenu kako dio nije original a garancije nema. To odbiješ, jer si svjestan da te za par dana čeka tehnički. Treći servis je cijenom između, koliko i u državi između dvije prvospomenute. Naručiš i sebe i dio, provjeriš, kreneš. Krajem istog dana, nisi obavio ništa. Jer nisu dobili dio. Ali znaju da tako ne možeš proći tehnički. O savjetu, da za pedesetak eura umrtviš pokvareni dio, pa malkoc potplatiš dobre ljude na tehničkom, da u odlučujućem trenu, ubijajući komarca, previde neke brojke, s indignacijom razmišljaš kasnije, stojeći i drugi sat u neobjašnjivoj kolonetini usred ničega. Iza sjedišta, tri pastrve se trzaju. Od jada, od vrućine ili radi opće recesije, ne znaš. Hvataš sam sebe kako miluješ mrtvu ribu, koja skupa sa vrećicom skakuće po podu auta, punog psećih dlaka.
S pozitivne strane, redovni veliki servis u ovlaštenom servisu u prvoj zemlji košta oko 800 eura. S akcijskim popustom. U drugoj ga zemlji odradiš isto u ovlaštenom servisu. Za 350 eura. Vele, „nama su ruke jeftinije“. S iste pozitivne strane, u prvom ovlaštenom servisu se naljute, kad pitaš, treba li radi promjene dva ležajčića od po tri eura mijenjati cijeli sklop, za 100 eura. Dok u drugom ovlaštenom servisu malac oba ležaja zamijeni za petnaest minuta i 20 eura. Isti malac iz istog ovlaštenog servisa sredio je kvar klime za petnaest minuta i 80 eura, što je jako naljutilo drugi ovlašteni servis, koji je već bio naručio tri kile dijelova, cijene 300 eura.
Butelju ohlađenog bijelog vina popiti do pola pod tušem, dok se luk, češnjak, zdrobljene rajčice sa začinima i polovica bijelog vina krčkaju u širokom loncu, u kojeg staviti pastrve nakon tuširanja, lagano ga protresavši. Ga - lonac. Gotove su otprilike kad je i salata začinjena i poslužena, a ljubljena osoba, koja godinama svaki dan dolazi na ista vrata, proglasi umor od posla i zapita, što ima za jesti. Kontemplaciju o tome, zašto mali pas bez ikakvog otpora prihvaća hodati na uzici, odgoditi za kasnije. Na poruku majstora iz jednog od servisa, kako je nabavio traženi (i drugdje davno ugrađeni) dio, ne reagirati.