Već deset godina turistička zajednica
organizira ovu utrku.
Prvi put je registriram, sada već skoro kao službeni biograf,
jer svi znaju da sam Geomir pa to traže od mene.
U peškariji, u kojoj se nikad ne prodaje riba,
organizirana retrospektiva minulih deset utrka
i neki bivši, sada odrasli učesnici, se podsjećaju.
Idemo na mjesto događaja,
a staza izgleda ovako.
Start i cilj su kod kamenog mosta
gdje akteri čekaju,
dosadno im je
ili uštimavaju plovilo,
a neki daju intervju.
Tu je i sirena.
Posljednji učesnici stižu
Na mostu je publika,
akteri spremni
poredani na startu
Publika po zidićima
na rivi
i stari ribar sve promatra sa svog balkona.
Trka kreće
i treba doći do ovog mosta
i okolo škojica vratit se na start.
Publika navija s jedne i
druge strane
Na drugom mostu već se sakupila publika,
a prate ih i usput.
Ja ću polako šetnjom!
Prvi prolaze ispod mosta,
a ovi voze li voze.
Sad treba okolo škojica
i onda nazad istim putem.
Ostali se još vrte,
a evo san i ja arivo!
Dok publika sve nadzire,
još malo i na cilju smo,
pristižu i ostali
veslajući, hodajući,....
veslajući
plivajući
gurajući...
Svi aparati su zaposleni
i odmah se provjerava kvaliteta snimaka,
a i ja sam poželila učestvovati;
zato sam i bacila bočicu s papicom!
Malo poslije je stigao sumrak i mjesec,
a učesnici će još dugo pamtiti ovu utrku.
Post je objavljen 19.07.2013. u 00:35 sati.