
Već deset godina turistička zajednica
organizira ovu utrku.
Prvi put je registriram, sada već skoro kao službeni biograf,
jer svi znaju da sam Geomir pa to traže od mene.

U peškariji, u kojoj se nikad ne prodaje riba,
organizirana retrospektiva minulih deset utrka

i neki bivši, sada odrasli učesnici, se podsjećaju.

Idemo na mjesto događaja,

a staza izgleda ovako.

Start i cilj su kod kamenog mosta

gdje akteri čekaju,

dosadno im je

ili uštimavaju plovilo,

a neki daju intervju.

Tu je i sirena.

Posljednji učesnici stižu

Na mostu je publika,

akteri spremni

poredani na startu

Publika po zidićima

na rivi

i stari ribar sve promatra sa svog balkona.

Trka kreće

i treba doći do ovog mosta
i okolo škojica vratit se na start.

Publika navija s jedne i

druge strane



Na drugom mostu već se sakupila publika,

a prate ih i usput.


Ja ću polako šetnjom! 

Prvi prolaze ispod mosta,

a ovi voze li voze.

Sad treba okolo škojica



i onda nazad istim putem.

Ostali se još vrte,

a evo san i ja arivo!

Dok publika sve nadzire,


još malo i na cilju smo,

pristižu i ostali

veslajući, hodajući,....

veslajući

plivajući

gurajući...

Svi aparati su zaposleni

i odmah se provjerava kvaliteta snimaka,

a i ja sam poželila učestvovati;

zato sam i bacila bočicu s papicom!

Malo poslije je stigao sumrak i mjesec,
a učesnici će još dugo pamtiti ovu utrku.
Post je objavljen 19.07.2013. u 00:35 sati.