OREBIĆ - Krsto Bucalo jedan je od najstarijih aktivnih nogometnih trenera u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Nedavno je napunio 72 godine života u kojima je više od četiri i pol desetljeća proveo u nogometnom klubu Orebić. Najprije kao nogometaš, potom tri i pol desetljeća na klupi raznih kategorija kluba sa sunčane Trstenice. Nema što, više nego dobar povod za kratki razgovor sa ovim nogometnim zanesenjakom, koji je iz rodne vojvođanske Kikinde u Orebić stigao krajem sedamdesetih…
- I odmah se te daleke 1969.g. u njega zaljubio, kasnije ga više ni za živu glavu ne bio napustio – krenuo je sa svojom pričom Krsto kojeg tada nije očarala samo ljepota najvećeg pelješkog mjesta i supruga koju je tamo pronašao, već i nogometna klapa u NK Orebić kojoj je ostao vjeran sve do današnjih dana.
Prije toga 10-tak godina igrao je kao ofenzivni vezni u dresu malog vojvođanskog kluba Polet iz mjesta Nakova u ondašnjem rangu 3.lige . Igrački 'polet' nije ga naravno napustio ni u Orebiću gdje je aktivno igrao sve do svoje 38 godine.
Krsto je potom upisao i završio trenersku školu, čija je diploma u to vrijeme omogućavala da bude trener u klubovima ranga Druge lige bivše države. No ostao je vjeran Orebiću, od sezone 1978/79.g. pa sve do danas dakle punih 35 godina radi u stručnom štabu 'peljeških kapetana'. Vodio je sve kategorije kluba od onih najmlađih, preko prve momčadi pa do veterana. Puno je odličnih igrača prošlo kroz Krstove ruke, ima i onih, tvrdi on, za koje mu je jako žao što nisu i više napravili u nogometu.
- Strašan su 'materijal' bili braća blizanci Matko i Željko Čepo, pa isto tako i braća Jozo i Ivan Roso. Matko i Jozo još igraju, kod susjeda NK Grk u Potomju u 1.ŽNL-i.
Protekle sezone Bucalo je vodio brigu o U-12 selekciji Orebića. Ostvarili su lijep uspjeh osvojivši odlično drugo mjesto iza Dubrovnika.
- Jako su talentirani,ostanu li zajedno mogli bi biti pravi nasljednici one generacije Orebića iz 76/77, možda do sada i najbolje generacije kluba…
- S Krstom ili bez njega ?
- Godine su pritisnule, sve ih je više, a zdravlja sve manje. Žao mi je, ali se moram odvojiti od njih. No ostajem vjeran klubu i nogometu – naravno kao gledatelj, bude li trebalo nekom od mlađih naravno i savjetom…
Autor Nenad Kosović