Emocije svi znamo što su. Osjećaji, čuvstva ili sentimenti - birajte koji vam naziv više paše. Nerijetko ih povezujemo s ljubavlju i romantikom ali ništa manje i s bijesom, galamom i bukom ili pak potištenošću i krivnjom koju neki smatraju temeljnom emocijom.
No emocije imaju dvije dimenzije koje nisu tako često eksponirane a možda mnogima od nas niti poznate. Jedna je - pokret. Akcija, moving, (po)kretanje. U osnovi emocije je fiziološki impuls koji potiče na djelovanje. Čovjeka obuzetog emocijama teško je obuzdati. Djelovanje pod emotivnim nabojem nerijetko za posljedicu ima žaljenje zbog počinjenog. No motivacija ima isti korijen. Nadahnuti vizionar, inspirativni vođa koji pokreće mase ili svoj tim - učinkovit je upravo zbog ove dimenzije. Hladni robot koji možda ima uvjerljive argumente neće nas pokrenuti.
Druga dimenzija je - evaluacija ili vrednovanje. Ma koliko da je pokret čudnovata poveznica, ova je još čudnija. Kada se pozivamo na moral ili sustav vrijednosti volimo to svesti na racionalno logičko intelektualni aspekt. Tu je onda neka ljestvica, što se smije a što ne, i treniranje strogoće ili disciplina ponašanja. No zaboravlja se da su najsnažniji stavovi ukorijenjeni upravo na emocionalnom učenju. Emocionalni stav izražava se tonom glasa i držanjem i uobičajeni je način na koji ljudi pokazuju koliko (ne) drže do nečega. Ako se recimo kolega iz ureda zgraža i izruguje s nekim političarem tada je jasno dao svoju evaluaciju i vi izražavanjem svog mišljenja možete ući s njim u konflikt.
Ono što nas POKREĆE i određuje smjer kojim idemo su naši stavovi, i to emocionalni stavovi odnosno naklonost, afinitet, sklonost, pristranost, simpatiziranje nečega ili nekoga. Analogno osjetilima, nešto nam emocionalno 'miriši' i 'dobrog je okusa' dok nešto drugo nije. Odbojnost i prezir iz čovjekovog srca nećemo istjerati racionalnim uvjeravanjem niti logičkim argumentima ili intelektualnim činjenicama. Emocionalni stav jači je od svega toga.
Post je objavljen 18.07.2013. u 16:00 sati.