(Ili je nekima tvrd i bez scenarija, dok je drugima i dalje mek k'o duša. Postoji zabilješka kako je Duša uložila pismenu žalbu jer ne podnosi kada ju se uspoređuje sa spolnim organima. Dakako da su i Organi potom izvadili svoje odgojne palice i raspalili po Duši, te je ista potpisala izjavu kako se nikada nije žalila, no onda je bilo problema sa Izjavom, koja ne voli da se po njoj šara...)
- Maurice?
Odgovor koji nije došao iz smjera u kojem je upućeno pitanje vapio je za:
- Maurice?!
Naravno, ovaj je put Odgovor čvrsto odlučio da Pitanju pokaže gdje mu je mjesto, pa se Pitanje snuždeno vratilo, naravno, i ovaj put bez Odgovora.
- Maurice?!?
Ovaj je put Odgovor shvatio da bi slijedeći posjet Pitanja mogao završiti kao posjet otorinolaringologu sa naglaskom na onaj oto dio, koji bi u konačnici rezultirao ili oslabljenim sluhom ili povećim računom za slušni aparat, pa je ipak odlučio:
- Mmhm?!?
- Prestani gledati u Janjine noge i slušaj me.
- Ne gledam...
- Ali niti ne slušaš
- Pa ne...
- Onda me slušaj
- Slušam te
- I ja te slušam
- Prije nego me ti počneš slušati, ili sjedni pristojno, ili se presvuci, ovako bi tvoja pojava, slušala ili ne mogla imati zdravstvenih posljedica, i u kardiovaskularnom, ali i u otolaringološkom smislu.
- Što to znači? Ili bi te mogao trefiti infarkt jer si prokleti voajer, kao i prijatelj Maurice ili bi se prvo izderao, tako da bi ja čula svoje? Moglo bi biti i obrnuto, zato se zadovolji... vidim ti po faci, a i tebi Maurice da vam je obojici mašta doista pokvarena...
U tom je trenutku, kako već vjerojatno naslućujete, Mašta izvadila svoju deklaraciju i potražila rok trajanja razočarano ustanovivši kako je zaista prošao i kako je, ergo, zaista pokvarena...
- ... dakle, zadovolji se s time da ću, možda, i dalje ostati sjediti, stajati, ležati , ili kako vam drago, a ne udovoljavati tvojim željama samo zato da smiriš svoj zečji pimpek
- Kako misliš zečji?
- Pa malen, brz i beskoristan, a svaki put malo fali da padneš u nesvijest... Maurice, ne cerekaj se, nisi ni ti puno bolji, jedino je kod tebe majka priroda pridodala ponešto magarca uz tog zeca...
Maurice ustanovi kako mu se ten, i inače pomalo roskasto-crven, ten kakvim se diči svaki pravi demon, postao za nijansu crveniji
- ... to crveniš zato jer te sram ili te je sram zato jer crveniš? ... Retoričko pitanje, naravno – pridoda kad je uvidjela da se na crvenom ovalu Mauriceove face počela otvarati crna rupa na mjestu gdje je i uobičajeno imao usta, što je u većini slučajeva moglo značiti da će progovoriti, ali i to kako bi mogao početi njakati, što bi opet značilo kako ge je posjetio njegov stari, ali još uvijek potentni prijatelj Prijap – Nemoj se truditi pronaći odgovor... Dakle, Gabriele, ja i dalje ostajem u položaju koji izluđuje vas obojicu, ali te, uz to, i slušam...
Izlišno je pripomenuti kako bi ono što je Janja izvodila prilikom ovog svog monologa bilo kao prenijeto iz scenarija za meki pornić, naravno, pod uvjetom da meki pornić, ili bilo kakav pornić, uopće i ima scenarij, pa je potom i izlišno pripomenuti kako su i Maurice i Gabriel nakon završetka monologa začinjenog Janjinim premještanjem nogu i sličnim pokretima izgledali tako da je u tom trenutku bilo bolje ne pustiti u prostoriju bilo kakve uzgajatelje rajčice, jer bi isti mogli odmah pokušati uzbrati njihove glave zamijenivši ih prezrelim plodovima tog voća koje je povrće.
Dakako, izlišno je pripomenuti kako je gornja rečenica u nekim drugim sferama iz posve nepoznatog razloga rezultirala prosvjedima udruga uzgajivača rajčica što je, pak, u stožeru prosvjednika rezultiralo opako dobrim umakom od rajčice, a na zgradi prve dostupne državne službe novom, crvenom fasadom i sa nekoliko kemijskih čistiona u blizini te zgrade čiji su se vlasnici obogatili preko noći, jer je ipak trebalo poduzeti sve da se sa odijela, košulja i ostalih odjevnih predmeta uklone zasušeni, nekad sočni tragovi plodova pobacanih tijekom prosvjeda, što je bilo sličnije valencijskoj Tomatini nego organiziranom prosvjedu. Dakako da je u cijeloj toj priči loše prošao jedino vlasnik malog servisa za čišćenje kojeg je dotična državna služba angažirala za pranje fasade, jer mu, i u trenutku dok ovo čitate, dotična državna služba još nije podmirila ispostavljeni račun, nego su mu poslali inspekciju koja je trebala utvrditi kako je, zaboga, uspio nabaviti toliko preparata za čišćenje državne zgrade, kada je vrijednost tih preparata bila veća od njegovog financijskog prometa u zadnje dvije godine.
Pras!
Jak se udarac prolomio poput groma, ovaj puta nepopraćen i prikladnim bljeskom. Prvenstveno, vjerojatno, stoga što se sve ovo skupa događa ipak u kazalištu, na samoj pozornici, kao, uostalom i vrlo veliki postotak svega do sada, još tamo od vremena kada je Pisac zaboravio glumcima reći da je proba gotova, otišao na kavu i ostavio ih da probaju bez teksta, bez inspicijenta, bez dežurnog vatrogasca, uglavnom, prasnuo je Gabriel:
- Janja!!! Boga mu poljubim... – prva slijedeća je gesta bila Gabrielovo odgurivanje starca u dugoj bijeloj halji, bradatog, sa aureolom na glavi i malim bijelim golubom iznad glave – ajde, gazda, opet sve shvaćaš doslovno, idi radije reci sinu svom da je vrijeme da promijeni drogu, tablete mu stalno ispadaju kroz rupe na dlanovima – tako da je Bog nevoljko, i bez poljupca (a Poljubac je neutješno ostao plakati čekajući vlak za Hvar), otišao nezadovoljno, razmišljajući kako da kazni tog raspojasanog klince koji je u vječnim tridesetima i samo radi probleme jer mu se nikako ne vraća na zemlju, iako je obećao – Janja!!! Upristoji se... ako dođe konačno i publika, mogli bi nam zabraniti predstavu
Odjednom je Janja sjela uspravno, mirno i uklonila sve uzroke crvenila i krutila, u obojice prisutnih.
- Slušajte me. Tražim pomoć. Ovo više ne ide ovako i krajnje je vrijeme da se izvučemo iz ovog teatra. Ako me sjećanje ne vara, više-manje ovdje plazimo punih pet godina. Tko zna? Možda su nas tamo vani i zaboravili
- Samo, Gabriele, jesi li siguran kako "Tamo Vani" još uvijek postoji?
- Kako da ne, evo ga, upravo gospodin Vani, Tamo skida kaput i vješa ga na vješalicu
Posljednji zvuk koji se čuo bilo je krkljanje obješenog Kaputa. Pravda je bila zadovoljena. Te je zapalila cigaretu, kao nakon svakog dobrog seksa.
Zavjesa, mrak.
Post je objavljen 17.07.2013. u 17:03 sati.