Na prošlotjedni tekst u Večernjem listu o energetskom certificiranju reagirali su mnogi naši čitatelji iz inozemstva čije je mišljenje da nam je nametnut novi namet jer u njihovim zemljama, članicama Europske unije, certifikat nije ni nužan ni skup. Čitatelj iz Austrije tvrdi da prodaje dvije kuće i to bez certifikata te da mu je certifikat bio nužan pri obnovi stare kuće kako bi pokazao učinkovitost obnove.
Čitatelj iz Njemačke tvrdi da je tamo energetski certifikat obavezan ako prodajete nekretninu, no da ga je vrlo jednostavno dobiti - popunite obrazac na internetu a trošak je otprilike sto eura za stan od stotinjak metara četvornih.
U Hrvatskoj su prodavači stana većeg od 50 četvornih metara dužni imati energetski certifikat koji košta oko 2700 kuna, podatak je koji se vrti od početka informiranja o novoj obavezi. Trebali su ga imati i iznajmljivači, no Ministarstvo graditeljstva dalo im je vremena do 1. siječnja 2016 godine. No, da bi se prodavače stana moglo kazniti, mora ih netko prijaviti.
Naime, certifikat nije uvjet za ovjeru kupoprodajnog ugovora kod javnog bilježnika ni za upis nekretnine u zemljišnu knjigu. To znači da ako ni kupcu ne smeta što nekretnina koju kupuje nema certifikata, oni kupoprodaju mogu obaviti i bez njega. Prijavi li netko prodavača bez certifikata, prijeti mu kazna od 10.000 kuna za fizičke, a 20.000 do 100.000 kuna za pravne osobe.
Cijene certifikata utvrdila je jos bivša ministrica graditeljstva Marina Matulović-Dropulić, no njezina odluka propisuje najviše moguće cijene. Nismo ni najjeftiniji ni najskuplji. Svaka je zemlja to uredila svojim zakonodavstvom, obično se plaća po četvornom metru.
U Sloveniji, primjerice, nije potreban energetski certifikat no zato Slovenija plaća penale Europskoj uniji jer nije primijenila direktivu koja na to obvezuje sve zemlje T3-kazala je Željka Hrs Borković, predsjednica Hrvatska udruge energetskih certifikatora nekretnine
Post je objavljen 16.07.2013. u 15:51 sati.