Kad dođe rođak iz inozemstva, sve postane zabavnije i šarenije.
Nisi ga vidio odavno, a samo Bog zna kad ćeš ga vidjeti opet.
Otkrivaju se zanimljive preference (Thompson, Rozga),
karakterne neobičnosti
(pričanje sto na sat), modni stilovi (puno više kul od mene),
zanimljiva obiteljska povijest.
Obiteljske starješine se vesele, pije se i jede do iznemoglosti,smišljaju
se načini za provođenje vremena, pegla se dobra obleka, smije, plače,
na posve nove načine gledaju se stvari kraj kojih u gradu prolaziš svaki dan,
grca se u obleki i đinđdama koje su prevalile više kilometara u jednom
putu nego cijela moja obitelj u svojim životima...
Odavno nismo imali toliko fora aktivnosti.
Sve me to jako zabavljalo dok nisam shvatila da postoji jedan sitan problem.
Dobro, možda dva.
Prekomorska rođaka strašno zagovara brak i djecu. Stalno se to spominje.
Stal-no. Udaja i djeca savjet su za sve. Za sreću, za financije, za ten, za liniju....
Pokušavala sam to ignorirati, zatim pristojno objasniti zašto me to ne zanima, ali ne.
Ne da se ona. I dalje, brak i djeca, brak i djeca. Stvarno mi je već dojadilo.
Da sam samosvjesnija, silno bih se uvrijedila.
Drugi problem, to jest savjet B koji se stalno daje- nemoj imigrirati.
Nisam očekivala da mi sredi sve vize i slično, ali bar iskreni poziv koji će zaboraviti čim se vrati kući.
Kako može govoriti protiv nečeg što je bila možda najbolja odluka u njenom životu?
Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim zašto se protivi tome.
Prvi razlog je što je u ovoj fazi života Prekomorska rođaka idealizira domovinu.
Drugi razlog je što se s novim imigrantima situacija u Prekomorskoj zemlji promijenila.
Život se mijenja, godine su tu, strah od nepoznatog sve je jači....
To saznanje me donekle umirilo. Ali ne sasvim.
Žalila sam se mami.
-Nemam sreće s Prekomorskim rođakama, ni tatinima ni tvojima. Ni u posjet me pozvale nisu.
Daju mi krpice i nakit i make up, ali ne žele mi omogućiti egzotične žigove u putovnici
kul fotke sa zimovanja i nekoliko tjedana snobovskih priča u stilu " U Prekomorskoj zemlji..."
Što sam učinila?? Zar nisam dovoljno dobra???
Mama, koja poznaje više imigranata od mene, i to dosta dobro, se na ovo grohotom nasmijala i rekla
- To su isto govorili tvom tati kad se htio vratiti u Prekomorsku zemlju 80-ih.
"Nemoj, nemoj, nije više isto." Svi su takvi!
Nakon što smo završile razgovo neko vrijeme sam se jako durila.
Zatim sam se razvedrila igrajući se s bronzerom i novim sjajlima.
Post je objavljen 15.07.2013. u 21:56 sati.