Blogganje s mobitela.
Upravo sam pogledala film solaris. Ostavio je vrlo dubok utisak na mene. Nevjerojatno duboka filozofsko-duhovna misao i ideje prisutne u filmu su me vodile kroz njega kao da sam istovremeno na jako neizvjesnoj napetoj na trenutke zaplašujućoj vožnji kroz neizmjerno dubok sloj prirode stvarnosti i na valovima oceana, nošena kao kap na dlanu. Koncepti koji su iznešeni kroz radnju, simboliku, dijaloge i likove nevjerojatno su duboki i otvaraju svijest i percepciju do gotovo potpune otvorenosti ili je bar takvo iskustvo. Ne postoje riječi i opisi pa čak ni slike za iskominicirati ovakvu interpretaciju stvarnosti, a ipak je tarkovsky to uspio, kroz nadbriljantna režijska rješenja i nevjetojatan spoj čak ne bih rekla ni duhovnih spoznaja nego ljudskih ali ljudskih u punom smislu te riječi, do jaja, ono kad sve što smo dostigli kroz duhovnost i filozofsku misao svedeš na samu srž i suštinu i preneseš to kao dostignuće ljudskog roda Dosad kroz film. Plakala sam na kraju, ne od ganuća, ne od sreće ni tuge, već od osjećaja da ću eksplodirati od toliko ogromnog vala stavljanja stvari u perspektivu, onu pravu, ispravnu, jedinu i vječnu. Eksplodirati. Trnci su me prolazili cijelim tijelom kroz cijeli film, srce je lupalo kao ludo.
Sve je toliko subjektivno, kao što je snout na svoj rođendan na vrhuncu filma objasnio (u genijalnom manifestu postojanja)- man needs man. We do not want to explore the cosmos, we want to expand the earth to its limits. Došavši pred gotov čin- ocean koji je simbol za inteligenciju svemira koja je brutalna i ne poznaje granice i uči čovjeka na način koji se njemu čini kao mučenje da je jedino prirodno stanje prihvaćanje i ljubav i samim time taj ocean raste i inteligencija se stvara u visitorsima. A visitorsi su zapravo refleksija nas samih- kao što je snout rekao u spomenutom citatu- we see mirrors. I samim time se ti mirrorsi materijaliziraju, samim našim postojanjem. Drugim riječima sve što smo mi stvorili i što je oko nas i Jesmo mi. Snout i ovaj drugi S. nisu shvatili poantu ali Visitorka od koje se to najmanje očekuje je- ljubav i empatija su ključ a ne odlazak u stanje u kojem nam je strano ono što mi sami jesmo. Prikazan je gap između znanosti i njene objekticizacije i stvarnog iskustva. Štoviše, tarkovsky je iskritizirao znanost dovedovši je do karikature kroz lik posvećenog ali frigidnog i neljudskog znanstvenomana S.-a. No, K. završi kako završi, u trijumfalnom kraju koji su očito tarkovsky šlag krema i najfiniji desert, koji te rastavi u potpunosti i zada posljednji odlučujući udarac- svemir 1 čovjek 0.
Gledajući film mi se u nekom trenutku činilo tako nevjerojatno da smo mi razvili sve oko nas do ovog ekstrema a da plutamo na zrncu prašine svi mi skupa i cijela naša povijest. I to ne na dobar način kao Vau kak smo napredni neg ono ljudi jebote jel vi to kužite. Jel vi to jebeno kužite.
I dio sa snovima je prilično right on. Prst stavljen u potpunosti na materiju. Ma tarkovsky je jedan genijalan mislioc, umjetnik, filozof i sanjar. I pritom zna puno više nego što priznaje, što vrišti iz njegovih filmova. Ko zna osim toga kojih se droga najeo.
haludovo/meteor/sf priče/sf film/
da vidimo kako ćemo dalje..
Post je objavljen 15.07.2013. u 11:21 sati.