Kada stati, kada prestati zavaravati osjećaje koji razigrano zaplešu tvojim dolaskom? Pomak je bolno nesiguran u svom htijenju. Godinama održavan privid zajedničkih želja polako, ali sigurno gubi svoj sjaj. Obziri još čvrsto drže konce ne puštajući lom koji je sasvim izvjestan. Neodlučnost izbora, priželjkivanje rješenja bez osobnog udjela neće donijeti nikada pravi izbor, a ni nemoć kojom se stalno braniš nije opravdanje ne činiti ništa. Razgovaramo dugo, ponekad mučno i na kraju ostaje praznina koju pokušavam ispuniti vjerovanjem u neko ljepše sutra. Iz kovitlaca misli koje ne izgovorim jer nije pravi trenutak izranjaju želje sanjarske duše;
Prepustimo vremenu da rješava probleme
Sakrijmo se u skrovite kutke
I volimo se nježno
Položi svoje dlanove uz moje obraze
Zagrij ih toplinom svojih osjećaja
Ja znam koliko me ljubiš
Moje pitanje uvijek isto ostaje
Znaš li koliko te trebam
Koliko te moje tijelo traži
Kako je prazan dan bez tvog pogleda
Koliko je snažna ljubav koja nas veže
Znaš li da smo dva zarobljenika
Ovog vremena nesklonog ljubavi
15.07.2013.
Post je objavljen 15.07.2013. u 09:54 sati.