Noć kao tamni saten provlači svoje trake ovim sivim danom i polako ubija dan.
Koliko je svjetla oko tame, toliko je i tame u nama!
Duboko u sebi pamtim onaj prvi zov nježnih riječi, onaj dan kad si svoju ruku spleo sa mojom, sve se događalo tijekom dana, a znao si da te neću uvesti u beskonačnost otkud ne znaš izlaz, jer beskonačnost ne traje našim životima, sve se lagano zbroji, oduzme i na kraju ostane ono zrno srca koje ima svoje lagane ritmove.
U tom moru hladne svjetlosti prolazila sam danas kao sjena… kao san, tiho je u meni odzvanjala prošla noć, prošli životi, sjetila sam se nekih trenutaka neproživljenih u ovom životu, a toliko jasnih, da je tišina postala pretiha i tako se dogodi buđenje nečeg duboko uspavanog u podsvijesti i u nekoj tajnoj šifri memorije zaleprša poput sitne kiše i nestane u visini očiju.
Još se uvijek iza mirnog čela kriju tajne misli, tajni znakovi, tajni snovi, a kad jednog dana moja duša proleti iznad svijeće života svoj posljednji let, znam, plamen će se lagano pomiješati sa tvojim dahom pa ćeš me ispratiti u daljine gdje ćemo se opet sresti.
Znaš, noć mi je ispričala ovu priču… vjerovat ću joj.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.