Nestali su divni ljudi,
otišli negdje
daleko i blizu,
nedostaju mi danas
nedostaju mi uvijek,
mislim o njima,
bivšima.
Molim da su na boljem mjestu,
često ih se sjetim,
često želim biti s njima,
gore visoko i smijati se
smijati se svemu.
Volim crno bijele filmove
i drugu prošlost.
Podsjeća me na njih
drage ljude,
povijest,
moju povijest našu prošlost.
Ne može to biti samo prošlost,
ne smije!
Ima netko daleko koji ne dozvoljava zaborav,
postoji mjesto smijeha
i dragih bića.
i bitnosti.
Ne smije ovo biti lijepo
i nije.
Ima u nama i neznanja,
da puno neznanja,
samo želja i strah,
biranje, kada bi postojalo biranje života,
življenja,
Što bi izabrali…ovo ili nešto više?
Ova koža nam je namijenjena,
netko nas je stavio u nju,
i živimo je sada bez misli o sutra,
i o jučer ili o dragim ljudima,
koji su otišli i pripremili nam put u smijeh i ljepotu,
Visinu neba,
bjelinu pijeska,
plavetnilo mora,
toplinu zagrijanog snijega,
fantastičnost ljubavi i zaljubljenosti
i dragih ljudi.
Pobjeda Ljepote sigurno je stvarna.
Post je objavljen 13.07.2013. u 13:52 sati.