Nehajno upućen pogled sa četvrtog kata
treperavim vršcima breza i gnijezdima u borovima,
komadiću koketnog žarko crvenog neba i tvojem tijelu
koje mi je uzmaknulo sa horizonta pri prvom skretanju lijevo,
zauvijek je promijenio maj mali svijet smješten u prozračnost
mjehurića od sapunice koji svakog trenutka može prsnuti.
Prsnuo je!
Prostor oko mene neočekivano se suzio
pa sam se i sama uvukla u svoju plašljivu dramu.
Nakon što sam navukla zastor provjerila sam jesu li vrata zaključana
a tada svjetlom svijeća počastila nadolazeću tamu.
Teško je ostati sam u ruševinama.
Što god da pogledaš srce te boli.
Teško je i otići:Pokušala sam...
Svečanost.
Pred zrcalom u polutami kosu sam raščešljala
pa je omotala u visoku punđu što ne radim nikada
,kapke tušem našarala pa ruž razmazala onako nabrzinu,
malom slatkom crnom tijelo pokrila i izašla na zrak,na svježinu....
Shar Miram.
...
Post je objavljen 12.07.2013. u 21:08 sati.