Dogovoren je početak u 17, a ja zbog drugih obveza kasnim. Dolazim oko 18:30.
Evo me kod geodezijskog faksa. Sve je mirno. Redovne aktivnosti nema. Na meni manje poznatom terenu se služim 'bijelim štapom', jer iznenađenja su moguća.
Nekako je tiho u predvorju zgrade faksa. Ma, normaln, pa ovo je napredna grupa i ozbiljni ljudi. Nema one dječje vike i jurnjave, na koju sam navikao na dječjim sekcijama, gdje maleni uče zarobljavanje kamenčića. Na vrhu stepenica desno i uz desni zid prva vrata: 'E, tu sam'. Ipak mi je neobična ta tišina. Pritisak na kvaku odaje nezaključanu prostoriju, a otvaranjem vrata desno mi oko vidi svijetlo. Čujem par onih: 'Bok Mladen.' Malo maglovito nazirem živost. Toliko tiho, a toliko živo!
Informatički prostor je optimalno ispunjen igračima goa koji igraju partije. Vidim igraju, sa lijeva na desno,: Robert – Dražen, Božo – Mirta, Damir – Damir, Vigor – Daniel i postrance Lovro – Zvonko. Bila je tu i promatračica Ana, a i kolega demonstrator na faksu. Za sada još ne igra ovu igru, ali ga izgleda kopka nekim zanimljivostima. Nešto kasnije je došla i Sanela.
Profesor informatike Damir završio je partiju sa profesionalnim informatičarom Damirom i time je meni otvoren put do nekoga sa kime mogu igrati. I tako ja, stari informatičar još iz vremena napuštanja vergleca, igram sa mlađim informatičarom Damirom. Profesor je morao kući, pa ulogu domaćina preuzima njegov asistent Dražen, koji je na sitno izgubio od maloga Roberta.
Damir i ja igramo uz komentare i doskočice. Bila je to igra šira od goa, u kojoj su i komentari nalazili svoje djelatno mjesto. Na turnirima se tako ne radi, ali ovo je prijateljski ogled sa svrhom da se nešto novo nauči. Meni mnogo znači ukazati na moć misli, imaginacije i osjećaja. To sada zorno činim pričajući. Naravno, i upozorim na to. Polako se tome pridružio i Vigor, koji sa Danielom igra uz nas. Poneki dduhoviti komentar isprati i opči smijeh.
Trajalo je to tako neko vrijeme, a igrane su i još neke partije.
Odjednom, nešto glasnije kreće analiza partije koju su igrali Vigor i Daniel. Lovro, voditelj ove aktivnosti i idejni njen pokretač, ima glavnu riječ u analizi. Vigor i Daniel objašnjavaju razloge svoje igre. Povremeno žale zbog ponekog lošega poteza. Mi ostali čutke pratimo i nastojimo ponešto novo ugraditi u go-znanje. Tek u jednom trenu Sanela primjeti: 'Oni pamte sve poteze!'? Mi, stariji skoro u glas odgovaramo kako to ne pamtimo poteze kao poteze, nego partiju kao priču, jer znamo što smo mislili i htijeli. To je igra sa razumijevanjem, kakvim, takvim.
Slijede razgovori i dogovori.
Slijedeći puta smo ovdje slijedeći tjedan. O danu i satu će dogovor biti preko facebooka.
Razgovaramo o reprezentaciji za slijedeću sezonu. Obradovali smo se pozitivnom stavu Zorana i Miljenka. Lovro izražava volju za ulogu kapetana repke, a time i njenog koordinatora.
Zaživio je i moj prijedlog da svaki puta netko drugi izvjesti ua blogu o ovim druženjima. Eto, ovo prvo je moje. Drugi će biti Lovro, a za dalje ćemo se dogovarati. Lovro će to koordinirati.
Vigor se oduševio kontaktom sa Miljenkom. Dao sam mu e-mail za kontakt.
Dogovorili smo se da ova druženja nazovemo 'Geogo'.
Za prošli petak smo se dogovorili da stavimo da je bilo probno, nulto. Znači ovo današnje je prvo, a i prvi izvještaj.
A sada i moj osjećaj i mišljenje o ovim aktivnostima na geodeziji. Poklapaju se činbenici koji nose energiju za igranje goa. Ovo je skup ozbiljnih ljubitelja ove igre. Sve više se osjeća zajednički rad. Mene to čini vrlo zadovoljnim.
Odluku o slijedećem skupu na Geodeziji dodat ćemo na post.
Ej škvadro, ima li tko kakvu slikicu sa ovoga druženja, da je ubacim u post?
bl. Muradenu
Post je objavljen 12.07.2013. u 13:39 sati.