Marketing
Jebe mi se što misliš o mom blogu
I tako te napadnu trenuci kad shvatiš da je sve promašeno i besmisleno, ono ostaviš plastične boce kod kontejnera u Krku i nije prošlo ni par sekundi i u čovjeku koji ih odnosi prepoznaš jednog od dvojice frendova s kojima si ikad pio u rodnom gradiću, zatim te dugo nije bilo i jednostavno ste se odjednom prestali pozdravljati i sad eto tako iako je i dalje uspravan i dostojanstven i ne jebe što će tko misliti o njemu, onda shvatiš da ćeš i ti teško opet skupiti normu za puno radno vrijeme i shvatiš da je cijeli sustav pičkin dim, a ti nisi dovoljno jasno reagirao kontra, da i za ovo za što se uz svoje berlinske pirate boriš, bezuvjetni temeljni dohodak nemaš podršku ni u hrvatskoj inačici od stranke, da je sve krivo nasađeno, a ti ne možeš ništa, jer je čitavim generacijama utuvljeno u glavu da je rad stvorio čovjeka, ono zbilja kreativno razmišljanje izvornih majmuna, ideš na rivu gledati jahte i one koji nemaju egzistencijalnih problema i čudiš se jer ni oni ne kuže da Jack Daniels uopće nije poseban whiskey i da je uopće glupo ikoga u išta uvjeravati, jedino papagajski ponavljati, jedino čovjek oslobođen borbe za osnovnu svakodnevnu egzistenciju može biti slobodan, i to nije sveto pismo, samo klik u glavi, i ići će to polako, u Švicarskoj referendum za dvije godine, uvijek se sve drugima prije događa i valjda je zasluženo to tako.
Post je objavljen 09.07.2013. u 18:18 sati.