Nema ljudi, niti buke nema...
Autor slike. meni nepoznat
Nema, buke, nema niti ljudi
Samo vjetar u krošnjama bludi
Zavlači se međ' lišće i granje
Kao da ispunjava im tajnovite sanje.
Nema buke, niti ljudi nema
Vilin konjic na lopoču drijema
Pamučni se oblak ogleda u vodi
Misao mi plovi, kao barka brodi.
Nema ljudi, nema niti buke
Kad zagrlim vodu ona prolazi niz ruke
Slijeva se po tijelu, mrsi kosu dugu
Avion u daljini ostavlja bijelu prugu.
Nema ljudi, niti buke nema
Leptir traži hlad gdje pada moja sjena
Samo što je misao poželjela odmoriti
Netko u daljini počinje govoriti.
Pristigli su ljudi, sa njima i buka
Oaza je postala sad prometna luka
Sve vrvi od riječi, povika, galame
Dan postao je nalik na ostale dane.
Kad ljudi pristignu, buka lagano ušeta
Moja duša se nasmiješi, tiho šapne:“ Šteta!“
Post je objavljen 08.07.2013. u 18:34 sati.