Marketing
Među zlatarama i tamburicama i Maori s Novog Zelanda
SVEČANI MIMOHOD 47. ĐAKOVAČKIH VEZOVA
Đakovom su prošle 54 folklorne skupine iz Hrvatske i svijeta
Đakovo, jučer, od 8,30 do 11,00, potez od Malog do Velikog parka. Teče svečani vezovski mimohod što se na Strossmayerovomm trgu klanja ljepoti katedrale, a ona njemu. Jer, u njemu su 4.500 duša u narodnom ruhu svoga kraja, s pjesmom na usnama, u ritmu plesnog koraka…
Rame uz rame stale Šokice sa šamijama, Bosanke u dimijama, Slovakinje u lepršavim plavim suknjama… Šareni se trobojnica o šokačkom šeširu, ali i crven fesić, oprava ukrajinske narodne nošnje, vez što ga sobom doniješe gradišćanski Hrvati iz Austrije, Hrvati iz Berlina… Koliko li su samo ruke vezilja prošle koncem po platnu za svu tu ljepotu što se jučer slila u srce Slavonije? Pitanje je to bez odgovora u mislima promatrača dok zadivljeno promatra sudionike velike vezovske povorke, u koju je jučer bila utkana i ljepota baranjske, moslavačke, vrličke, pašmanske, širokobriješke, ličke, vojvođanske, desinićke, sesvetske nošnje…
A već u idućem trenutku nešto dosad neviđeno, drukčije, no krajnje živopisno, potpuno egzotično – u sjeni zvonika, ispred koje tu veliku rijeku tradicije prati đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons.dr. Đuro Hranić, osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić, gradonačelnik Zoran Vinković i drugi, velikoj đakovačkoj smotri pridružili su se novozelanski Maori! Zajedno s pripadnicima Kiwija, Samoanaca…, stigli u Đakovo s južnog Pacifika zajedno s novozelandskim Hrvatima iz FA “Kralj Tomislav”. Okupljeni u Klapu Samoana i skupinu Te Ihi Connection Wellington, Maori osvojiše Đakovčane i njihove goste ritmom, pjesmom, odjećom i bojama svoga kutka svijeta. Pobraše simpatije i iskazivanjem dobrodošlice “radom ruku” koji u nas ima sasvim neko drugo značenje… Na nekoliko trenutaka simpatične dugokose Maorke svojom su pjesmom odvele u neki sasvim drugi, egzotični svijet.
Odmah potom velika vezovska povorka nudi opet nešto drugo, jednako originalno – kandžijanje, UNESCO-om zaštićeno nijemo vrličko kolo, bošnjačke gradske igre iz Sarajeva, zvuk i tradiciju iz doline Neretve, živopisnost livanjskog kraja, tradiciju Palešnika… “Oj curice, rokoko, poljubi me u oko…”, pjevao je KUD iz Starih Perkovaca, čiji je stari, šokački govor na popisu nematerijalne baštine RH. KUD “Ivan Meštrović” iz Vrpolja donio je detalj s tijelovske procesije, a KUD iz Strizivojne zapjevao: “Aoj, društvo, zapjevajmo skupa, pozdravimo novog nadbiskupa”. Gizdala se vezovska Šokadija i gradonačelniku domaćinu: “Šokadijo, nek je tebi dika, što si dala Šokca načelnika!” U povorci i staro, i mlado, pa i bosonoga dječica što đakovački asfalt tek na prstićima gazi… U mimohodu i KUD Gorjanac što još nijedne Vezove propustio nije…
A kad je i zadnja od čak 54 folklorne skupine prošla centrom grada, sav taj folklor iz zemlje i svijeta spleo je na platou ispred prvostolnice veliko šokačko kolo, čiju sliku u idućem trenutku zamijeniše prolasci okićenih svatovskih zaprega, njih čak 65, a za njima 85 jahača. Svi oni jučer iz Đakova Europi i svijetu odaslaše poruku da takve smotre i tradicije nigdje drugdje do u srcu Slavonije nema.
Suzana ŽUPAN
Glas Slavonije
Post je objavljen 08.07.2013. u 11:42 sati.