Prenosim s bloga Ekološka ekonomija.
Prenosimo osnovne podatke iz "Nacionalnog energetskog tjednika" br. 7, uz neke naše dopune.
Na dan 30. lipnja 2013. u Hrvatskoj su u sustavu povlaštenih proizvođača električne energije 265 elektrana koje koriste obnovljive izvore ili kogeneraciju. Od toga je u mreži HEP-a 262,2 MW snage. Vrijednost tih investicija je oko pola milijarde eura. Kogeneracije čine 11,493 MW.
Izvještaji često sumarno kažu "obnovljivi izvori", ali kogeneracije, koje koriste prirodni plin, posebna su kategorija. Osim toga, riječ je naravno samo o "novim obnovljivim izvorima", tj. isključene su hidroelektrane instalirane snage veće od 10 MW.
Od OIE, daleko je ispred ostalih 12 vjetroelektrana s 225,25 MW intalirane snage. Ne računajući kogeneracije, na drugom su mjestu po intaliranoj snazi elektrane na bioplin s 8,125 MW. Na mrežu su priključene 232 solarne (fotonaponske) elektrane ukupne snage 6,81 MW. Tri elektrane na biomasu ukupne su snage 6,69 MW.
Očekuje se da se instalirana snaga više nego udvostruči do kraja travnja 2014., kad bi trebalo biti realizirano 921 projekata (po već sklopljenim ugovorima sa HROTE) ukupne snage 277,292 MW. Od toga na šest vjetroelektana otpada 179 MW, veliki prodor trebale bi napraviti elektrane na biomasu (8 elektrana, ukupno 54,83 MW), kao i solarne (898 elektrana, ukupne snage 33,31 MW). Elektrane na bioplin trebale bi činiti 5,29 MW nove snage, minihidroelektrane ostat će marginalne, a očekuje se puštanje u pogon prve geotermalne elektrane od 4,71 MW.
Strategija energetskog razvoja iz 2009. predviđa do 2020. instaliranje 1.200 MW vjetroelektrana. Međutim, uz sadašnje stanje elektroenergetske mreže, procjenjeno je da nije moguće prihvatiti više od 400 MW. To bi se dakle moglo dogoditi već za 10 mjeseci.
Strategija predviđa za 2020. instaliranih 45 MW solarne snage, što bi moglo biti dosegnuto i premašeno u slijedećih 12-ak mjeseci.
Novi obnovljivi izvori i u Hrvatskoj prestaju biti samo dodatak elektroenergetskom sustavu. Do sredine iduće godine mogli bismo imati oko 400 MW instalirane snage u vjetroelektranama, od kojih se može očekivati godišnja proizvodnja oko 900 milijuna kilovatsati godišnje, te oko 75 MW na biomasu i bioplin, koje bi mogle proizvoditi oko 400 milijuna kWh (možda nešto više), te oko 40 MW fotonaponskih s proizvodnjom oko 50 milijuna kWh. To bi pokrilo oko 7% sadašnje hrvatske potrošnje električne energije. Dobar rast, ali bit će potrebno nastaviti ga, ako se žele ispuniti obveze prema EU (20% ukupne energije, ne samo električne, iz OIE) i važeći cilj koji je donijela prethodna vlada u siječnju 2011. (13,6% ukupne potrošnje električne energije pokriveno iz NOIE do 2020.g). Usko grlo sad očito nije interes za gradnju, nego sposobnost mreže. To je zadatak HEP - Operatera prijenosnog sustava, a trebao bi biti strateški prioritet i same Vlade.
Pritom se radi o približno milijardu eura investicija, već realiziranih ili čija se realizacija ubrzo očekuje, što je više od planirane investicije u TE Plomin 2, u što Vlada ulaže mnogo više energije (ne električne).
Situacija se dramatično mijenja i potrebno je ozbiljno pretresti sadašnje politike s raznih aspekata. Nakon pola stoljeća, hrvatska energetika više nisu samo HEP + INA.
Post je objavljen 08.07.2013. u 10:38 sati.