Marketing
Nakon dvi godine ...
Ne, dragi moji, nije rič o onoj opjevanoj dalmoškoj linosti, kako bi rekli zli sjevernjački jezici, nažalost, zdravlje je bilo u pitanju. Noga je sad, fala na pitanju, puno bolje, i sve se poklopilo da se mogu opet poć itnit u more. U kasne popodnevne ure, kad je već na ciloj plaži debela ladovina jerbo na sunce veliko još ne smin.
Na Gabinan, to mi dođa, trenutno, ka domaća plaža, ono ča mi je četrdeset i kusur godin bila Gojača. Tu i tamo Sokolana ...
I da prostite, i svidoke san jema, ako mi slučajno ne virujete ...
.... taman je ovo popodne jedna sućuračka fameja došla u prijateljski posjet jednoj fameji u Novome. Biće zaradi ovega svega i zapuvalo pa i deboto sneveralo. Mislija san se cilo po ure oću li se točat, oli neću, ali je ipak želja za osvježenjen pobjedila. Pažljivo san uliza, da slučajno ne izazoven cunami koji bi pohara Poljud i ostatak sjeverne obale Najluđega Grada na Svitu i okolici. Vinki nije bilo ni brige ... uspija san čak par puti odglumit za nju čovika-skakaonicu, pa je itnit u more sa ramena da se malo i mora nagucala, ma jon nije smetalo ...
To je za nju bilo skroz novo iskustvo. Ajme ča ova dica nintendo generacije ne znadu za najjednostavnije monade sa kojimaa se moredu zabavit na plaži. Mlada je još, naučit će! 
Samo da zdravlje posluži, najprin nju, pa onda i nas ostale ukućane.
Njoj, fala Bogu, zabave ne fali, prošlu nediju je bila na izlet sa judo klubon, ka ono za završetak sezone, meni i Zakonitoj se nije dalo, ali kad smo slike vidili, bilo nan je žaj!
Skoro da i niman opravdanja za ne poć, ionako san Vinku doveja na Gospicu okle su krenili, ali san se isto tako vratija doma ubit oko jer me je Kup Sv. Florijana dan prije umeja ...
Nego, priča me je puno u prošlost odvela. Još san jednu važnu stvar obavija prije vengo san skinija danas dvogodišnju paučinu sa moji mudantini: učinija san zadnju sliku ča mi je falila!
... tiristorsko „trčeče svitlo“ iz disco-cluba „Gojača“ ...
Kako zadnju? Neee, ne mislin itnit fotoaparat u draču, iako znan dosta svita ča bi in to navuklo smješak Mona Lise na lice. Jedino mi je još ova slika falila za u knjigu. E, u knjigu, onu moju. Ili je bolje da rečen, Vinkinu.
Napokon san skupija sve pineze ča je tribalo. Fala lipa dobrin ljudima, detalje ćete kasnije doznat. I prida san lipo sve Ivici u EKOgraf na tiskanje. Siguran datum ćete isto tako na vrime znat, 99% da je to 17. kolovoza ove godine (subota) poza Svetin Rokon, u Gosposkoj štradi u Mašogradu.
Veliki mi je bovan pa sa srca kad san to doveja, ne do kraja, vengo do štamparije. Ča mu ga deboto dođe na isto, jer virujen da će moj prijatej Giovanni to učinit kako Bog zapovida, i naravno, na vrime za promociju. I nije ovi naslov "Nakon dvi godine" samo radi kupanja ... kad malo bolje razmislin, i sa libron se bavin skoro dvi godine ... ali jema bit da je i ota priča finila. Jedva čekan gotovi libar vazest u ruke! A do onda ...
Zdravi i veseli bili!!! 
Post je objavljen 07.07.2013. u 22:48 sati.