Marketing
U zadnje vrijeme ...
... svijet promatram uglavnom iz ove perspektive.
Bježim od ljudi i buke.
Zapravo, pokušavam pobjeći, ali se ispostavilo da je to nemoguća misija.
Izgleda sam postala prava čangrizava babetina jer ne podnosim:
a) djecu koja urlaju oko mene dok se pokušavam opustiti na plaži nakon radnog dana
b) djeca koja bez prestanka vrište u moru i dozivaju roditelje na obali
c) roditelje koji isto tako, iz svega glasa dozivaju djecu koja neće van iz vode
d) kretene koji mi se napenele na dohvat ruke i iskrcavaju svoj dnevni boravak na plažu
e) razno
Vrhunac ugođaja je bio jučer.
Ležim, već skoro u polusnu, kad li čujem:
- Dobar dan ... kako ste ?
Ne otvaram oči i velim:
- Dobro, hvala na pitanju ...
Mislim da me pozdravlja dečko koji prodaje krofne. Već godinama se susrećemo na istom mjestu.
Kad li, čujem pitanje:
- Možemo malo porazgovarati ?
Podignem glavu, zaklonim rukom oči od sunca i ugledam nepoznatog lika koji mi zuri u cice.
- Ne možemo, kažem i spustim glavu.
Vrhunac užasa !
Putem doma kupim smokve, sjednem na svoju terasu, popijem čašu hladnog radlera i mirujem.
Ispada da mi je doma najmirnije.
Kad nema zakonitog, naravno ...
Post je objavljen 07.07.2013. u 17:11 sati.