Svjetlost baklje je liznula ukrasno grmlje u kojem su se skrivali Delmat i Kenson dok su ujednačeni vojnički koraci odzvanjali popločenom stazom. Stisnuti jedan uz drugoga i nastojeći biti što neprimjetniji, preznojavali su se, držeći svoja laserska oružja uperena prema stazi.
- Ovo je bilo blizu – šapnuo je Kenson, osluškujući kako se koraci udaljavaju. - Malo je nedostajalo da banemo ravno pred njih.
- Dobro smo prošli, nema razloga za paniku – Delmat je nastojao zvučati kao da se ni malo nije prestrašio, svjestan da Sedma Mary na Wandereru čuje sve što njih dvojica izgovore.
- Svejedno moramo biti oprezniji. Što sad?
- Moramo ući u dvorac.
- Pretpostavljam da nas na glavnom ulazu neće dočekati s pićem dobrodošlice.
- Najbolje da obiđemo dvorac kroz šumarak i potražimo kakav prozor sa stražnje strane.
Pretrčali su travnatu čistinu i zašli u šumicu. Spotičući se preko korjenja, Kenson se požalio: - Mračno je kao u rogu. Da ipak upalimo svjetiljku?
- Ne dolazi u obzir. Netko bi mogao vidjeti svjetlo.
- U pravu si.
- I bez nepotrebnih razgovora – Delmat se uživljavao u ulogu vođe.
Prostor između šumice i dvorca su prešli puzeći. Tek što su stigli do zida, iz slušalica su začuli Sedmu Mary: - Momci, požurite. Zaručnik je ušao u tamnicu. Namjerava ih nekamo odvesti.
- Možda bolje da pričekamo – tiho će Delmat. – Za slučaj da ih izvede iz dvorca.
- Vodi ih u mučilište. Spojit ću vas na Byin transletor tako da možete prati što se događa. Možda vam pomogne da ih lakše pronađete.
- Trenutno bi mi više pomoglo znati kako ući u dvorac.
- Žao mi je, Delmat, ali to ćeš morati sam otkriti.
Delmat je okrenuo leđa Kensonu i najtišim mogućim glasom zatražio: - Onda mi barem reci nešto lijepo.
- O tome ćemo kad se vratiš – rekla je svojim uobičajenim, hladnim tonom.
- O čemu to vi? – raspitivao se Kenson.
- To je između Sedma Mary i mene – odvrati Demat.
- Samo se ti, dečko, nadaj – podrugljivo će Kenson. – Ona je borg.
- To se tebe ne tiče. Gledaj radije ima li gdje kakav otvoreni prozor.
Nakon kraće potrage naišli su na prozorčić s rešetkama. Vremena da traže bolji ulaz nije bilo jer se kapetanu Špeku i By loše pisalo. Zaručnik im se prijetio srednjovjekovnim spravama za mučenje, a njegovi pajdaši su tražili da se malo pozabave s By prije nego je unakaze užarenim kliještima i polome joj kosti.
Delmat je laserom prepilio rešetke i prvi se provukao kroz prozor u mračnu i prašnu prostoriju koja je bila nekakvo spremište. Vrata su lako pronašli. Nisu bila zaključana i njih dvojica su se uskoro našli u uskom i mračnom hodniku. Odlučili su riskirati i uključili svjetiljku. Hodnik je bio dugačak, golih kamenih zidova i s malim vratašcima na koja su svako malo nailazili.
- Ovo je sigurno hodnik za sluge, a ova vratašca služe za loženje kamina – zaključio je Kenson.
- Onda se ovuda ne može u tamnicu – zabrinuo se Delmat.
- Ne znam, moramo istražiti.
- Nemamo puno vremena za istraživanje.
- Špeka upravo navlače na kotač – užasnuto će Kenson.
- Čujem. Idemo ovuda.
Delmat je ugasio svjetiljku i krenuo kroz mrak. Kenson ga je slijedio u tišini. Obojici im se ledila krv u žilama od onoga što su slušali preko slušalica. Odjednom se ispred njih začuo štropot. U dnu hodnika se pojavilo svjetlo i kretalo ravno prema njima.
U panici su pretraživali zidove. Konačno Kenson napipa vratašca, sretan što je toplo i nema potrebe za loženjem. Uvukli su se u kamin, ostavivši vratašca pritvorena. Iz hodnika se začulo zujanje, a zatim i zvukovi koji su ukazivali da netko u hodniku ima tajni ljubavni sastanak. Koliko god ljubavnici pred vratašcima bili obuzeti strašću, teško da bi se Delmat i Kenson mogli pročući pored njih. Bilo bi ih lako ubiti i vjerojatno bi potrajalo dok bi netko pronašao trupla, ali ni Delmat, ni Kenson nisu bili pobornici prolijevanja nevine krvi.
- Idemo kroz ovu odaju – predloži Delmat. – Nema nikoga.
No tad su se vrata otvorila i bučna, zujava skupina je upala u prostoriju. Netko je palio svijeće i Delmat i Kenson su tek sad vidjeli da je to prostorija za sastanke. Bilo ih je previše da ih poubijaju; teško da bi prošlo bez vriske, a i netko bi lako mogao pobjeći te dignuti čitav dvor na noge. Dok ne pronađu kapetana Špeka i By ne mogu riskirati da budu primijećeni.
Preostalo im je samo jedno, uspeti se u dimnjak i tamo pričekati da se put oslobodi. Dok su se tiskali u čađavom prostoru i slušali jezive zvukove iz mučilišta, proklinjali su svoju obzirnost. Trebali su ubiti one ljubavnike u hodniku.
Post je objavljen 07.07.2013. u 13:33 sati.