Marketing
Onaj sa tri brige
Svi oni koji me u lice gledajući ponižavaju,
Ili čine kakvo drugo zlo,
Čak i ako me optužuju ili kleveću
Neka dostignu sreću Prosvjetljenja.
--Šantideva, Put Bodhisattve
Šantideva je u budističkoj tradiciji uvršten kao jedan od 84 mahasiddha. Mahasiddha ili veliki siddha, veliki ostvarenik. Popis osamdeset i četvero mahasiddha odnosi se na najveće budističke majstore iz vremena dok je budizam prosperirao na Indijskom potkontinentu i okolnim zemljama. Kao zanimljivost treba reći da je u djelu koji je sastavio redovnik Abhayadatta, a koje predstavlja kompilaciju biografija svih osamdeset i četvero mahasiddha, Šantideva zaveden pod svojim starim nadimkom koji su mu dali kolege u monastičkom sveučilištu Nalanda- mahasiddha Bhusuku :-) Zašto je to smiješno i simpatično vidjeti ćemo kroz današnji članak.
Nećemo ići u sve detalje s početka njegove biografije, dovoljno je reći da je Šantideva vrlo mlad krenuo u studij buddhizma. U tome smjeru potaknula ga je njegova majka objasnivši mu da ako bude naslijedio oca na tronu lokalnoga vladara kako se od njega očekivalo da će mu život proteći u velikim brigama i patnji.
Šantideva se tako umjesto na uglednom mjestu vladara našao u ulozi anonimnog studenta u Nalandi najvećem budističkom učilištu drevne Indije. Pratio ga je glas najgoreg mogućeg studenta. Šantideva je u očima svojih kolega i učitelja bio arhetipski primjer zabušanta. Uvijek je kasnio na predavanja, rijetko je sudjelovao u meditacijskim praksama, činilo se da ni jednu obavezu nije u stanju predano izvršavati, da je krajnje indolenta osoba. Dok su drugi učili i debatirali on je često ležao u svojoj sobi. Zbog toga su mu njegovi kolege pridjenuli nadimak Bhusuku. Tu riječ skovali su od početnih slova tri riječi bhukta, susta i kuchiwa – jesti, spavati i hodati. Zamišljali su da je on osoba koja ima samo tri brige na svijetu- da jede, da spava i da hoda na zahod. Smatrali su da je to sramota za učilište i da bi bilo najbolje da odustane od studija. Međutim kako nije učinio niti jedan od velikih prijestupa zbog kojih bi mogao biti automatski izbačen, nisu znali kako ga se riješiti. Zato su odlučili posramiti ga tako da bi on sam uvidio svoje mane, da se ili popravi ili da ode iz samostana. Uveli su praksu da svaki student mora održati svoje predavanje pred svima ostalima na neku temu koju su u dotadašnjem studiju obrađivali. Svi su bili uvjereni da Šantideva neće imati ništa za reći te da će se posramiti svoga neznanja i pobjeći. Da bi spektakl bio veći pozvali su na predavanje i svjetovnjake iz okolnih mjesta, tako da se tu skupio priličan broj ljudi
Da ga dodatno ometu u dvorani za predavanje složili su mu previsoki tron od jastuka za sjedenje, misleći kako se Shantideva neće moći dostojanstveno popeti ili će se prevrnuti sa sjedišta.
Međutim Šantideva je sjeo na svoje mjesto bez ikakvih poteškoća, svejedno okupljeni redovnici su i dalje nestrpljivo očekivali kako će se predavač osramotiti. Šantideva tako sjedeći na svome visokom tronu pitao je auditorij: Što bi ste dakle htjeli slušati? Da vam čitam nešto što smo radili ili želite čuti nešto što još niste imali prilike čuti?“ A svi su povikali: „Nešto novo, naravno!“
„Od tri učenja koja imam jedno je predugo, drugo prekratko, zato ću vam dati ono koje je u sredini- Bodhicharyavatara, Put Bodhisattve.“ – tako rekavši Šantideva je počeo naizust recitirati. Redovnici koji su samo očekivali da Šantideva nešto zabrlja nisu isprva niti slušali pozorno njegove riječi, tek nakon nekoliko poglavlja počeli su shvaćati da je to što Šantideva govori zaista nešto posebno. Kako je recitirao poglavlje za poglavljem usput je davao i komentare i pojašnjenja, sve naizust bez pomoći ikakvih pisanih bilješki. Dok su redovnici shvatili što se događa i počeli bilježiti njegove riječi već je prošao dobar dio predavanja.
Kad je došao do devetog poglavlja, Šantideva je počeo polako levitirati iznad svoga trona. Kaže se da su neki od prisutnih mogli vidjeti u zraku ispred Šantideve viziju Manjushrija, bodhisattve koji je utjelovljenje buddhinske mudrosti. Postepeno se Šantideva zajedno sa Manjushrijem uzdizao uvis i kroz otvor u stropu dvorane vinuo se u nebo, njegov glas još su neko vrijeme mogli čuti u dvorani, a onda je Šhantideva raširio ruke kao krila i odletio u daljinu.
Neko vrijeme nakon tog događaja nije se znalo kamo je nestao. Napokon je stigla vijest da je viđen u džungli i da živi tamo u sjenici pokrivenoj travom. Samostan Nalanda poslao je delegaciju redovnika u potragu da se ispričaju i da ga pozovu natrag. Kada su stigli do njegove travnate nastambe pronašli su ga kako sjedi okružen tigrovima. Životinje je privukla Šantidevina zračeća mirnoća i doselile su se k njemu opušteno se izležavajući uokolo.
Šantideva (Božanski Mir) je odbio vratiti se u samostan ali je pristao izrecitirati cijeli tekst još jednom polako tako da su redovnici mogli zapisati svaku riječ koju su propustili prvi put.
Tako je nastalo i zapisano to kapitalno djelo, do današnjih dana nezaobilazni udžbenik mahayanskog buddhizma punim nazivom Bodhicharyavatara- Vodič na Putu Bodhisattve ili jednostavno Put Bodhisattve.
Šantideva- uobičajeni prikaz, redovnička halja, specifična kapica, levitacija iznad trona i redovnici koji zadivljeno promatraju.
Ispitaj dakle sebe sa svih strana
Zamijeti štetne misli i svaku uzaludnu težnju.
To je ono što heroji na putu bodhisattve
Koriste kao lijek koji čuva postojan um.
--Šantideva, Bodhicharyvatra- Put Bodhisattve
DODATAK I:
Sa zabrinutošću pratimo vijesti iz Indije, iz Bodhgaye gdje se dogodio teroristički napad u krugu Mahabodhi kompleksa, za sada se zna da je riječ o seriji eksplozija, nasreću bez ljudskih žrtava. Zasada samo toliko, nadam se da ću biti u mogućnosti kroz par dana kako bude više vijesti napisati i više o tome.
http://www.ndtv.com/article/india/bodhgaya-eight-blasts-in-mahabodhi-temple-two-injured-388891
DODATAK II:
vijesti o terorističkom napadu na Mahabodhi hram u Bodhgayi
http://www.buddhistchannel.tv/index.php?id=70,11514,0,0,1,0#.Udq0mTuBnZ4
Post je objavljen 07.07.2013. u 09:41 sati.