POGOVOR KNJIZI > BEZ NASLOVA<
Dr. sc. Jadran Zalokar
Nedugo nakon tiskanja prve knjige, Zvonmir Tomac obradovao nas je novim korakom iz poznatoga u nepoznato.
I kada se pita z a š t o (pisanje) , on potvrđuje da nije 'brodolomac', već plovi sve sigurnije u onome u čemu manifestira/ konkretizira svoje n e v i d l j i v o biće, u onom zapisanom/ubilježenom….
Prebirući po svojim starim 'bilješkama', autor je uspješno ukomponirao 'k r h o t i n e' života u živu cjelinu spisateljskog resentimana, hrabro i ustrajno nalik dostojanstvu 'staroga hrasta'
''u sjenci vjetra, - kuća mala ,- pogurena . . . . ''
''I ždralovi lete, lete, - sa mnogo nade u srcu, - naprijed u kristalnom mraku''
Kroz ta dva ulomka stiha, kao da se prepoznaje život autora nekada/sada, kada je življeno/zapisano i objavio. Taj život na vjetrometini susreta sa zbiljom i maštom, 'stari je hrast' strpljivo podnosio i u muku dostojanstveno se glasao. (Tako prva,tako i druga knjiga).
Posebnu vrijednost ima HAIKU, kojega je autor počeo pisati tek prije kratkoga vremena. Ali što je vrijeme u stoljetnosti hrasta !? Počeo je pisati uz tihi nagovor s haiku senzibilitetom kojega je otkrio u sebi. Tako 'haiku', kao nekim čudom postaje kvintesencija, prepoznata u njegovom spisateljstvu :
. . . ''Čitah haiku, - Ništa ,….- Tada svanu …''
Svanuće je bilo dar neba moćnoj krošnji. -- I niže se pedesetak h a i k u a, kao bisera probuđene duše :
''Noću osvjetljava, - samoću, -komarca sjena ''
''Toplina ljubavi, - vjeđama spuštenim, - vidi sreću ''
''Ormarić crni, - bez ključanice, - šarenilo umnih knjiga ''
''Presveta noć, - snježnim nebom, - umorni ždr alovi plove ''
To su haiku 'ljubavi' (iako u haiku pjesnikovanju nema tematske odrednice.) Autor je odškrinuo pretinac svog pjesmotvorenja ulazeći u dimenziju jednog puta izazova/zavođenja iskreno se predajući nagovoru č i s t e riječi. To je kraj svih drugih puteva, početak novoga puta, koji osvanjuje pod blagoslovom haijinstva.
U tihoj radosti samoprepoznavanja autoru žželimo samo jedno : - da se prepozna i potvrdi kao haiku pjesnik u dugovječnom hodu kroz ovaj život. . . .
zbirka '' BEZ NASLOVA ''
HRVATSKI STIJEG
NESLOGOM JADNO
NA GVOZDU SLOMLJEN
PREMNOGA LJETA
STENJAO SKRIVEN
S L O B O D E S T I J E G
NAGRNULI NA NJ' JOŠ
TERET NEPRAVDE
ROBOVANJA JADE
VAS KAMENJA BRIIEG
POD TEŽINOM SE BUDIO
OD BOLI OKRETAO
POLOMLJENE KOSTI
HRVATSKE KOSTI
UOKOLO SRETAO
NO DANA SRETNOGA
PONOSNO DIGNU
FRANJO NJEGA
NA TVRĐAVE HRID
DRŽAVNOSTI ZID
A USKRSLI KLIKNU:
H R V A T S K A ! H R V A T I !
ŽIV SAM, JA SAM ŽIV!
FRAN, UBLAŽIV NARODA BOL
USKRISIO SVETI SIMBOL,
TE OVAJ USPRAVAN,
STOJEĆI GORDO
SAD BI STRAŠNI DIV.
HRID, FRANJO, I STIJEG,
OVJENČAN TROBOJKOM,
VIJOREĆI S VJETROM
NAŠ JE PONOS – SIMBOL
NEOSVOJIV BRIJEG
NAKON MINULIH MUKA
POUZDANA SMJELA
HRVATSKIH JUNAKA
UZDIŽE IH RUKA.
NEK VJEČNO GORDO VIJORE
DOMOVINE SLAVU ZBORE,
ZAGRLJENI STIJEG, TROBOJKA
I TRUBLJA SLAVOPOJKA :
OJ, HRVATICE, HRVATI,
NA BRANI HRVATSKE STOJMO,
U SLOBODI DRAGOJ SLOŽNI,
NIKOMU VIŠE PODLOŽNI
ZAVJET SLOBODE ČUVAJMO!!!
Domoljubac – Zvonimir Tomac
Post je objavljen 06.07.2013. u 13:07 sati.