Zanimljivo je kako o nekim situacijama ne razmisljamo
dok se ne nadjemo u njima.
Ja sam sanjar. Moja je sanjarska svijeca
dogorjela i u dimu odnijela ono sto sam mislila
da je ostvariv san.
Nase je druzenje pocelo svakodnevnim temama,
sve sam znala o zeni i djeci, o ljubimcima, o lijepim
stvarima i o problemima. Otvoreno smo i iskreno
podupirali jedno drugo u nastojanjima da se bar
saslusamo , ako ne mozemo pomoci.
I polako se medju nas uvlace osjecaji, kradom,
neplanirano. Raste potreba da se nadjemo, da
jedno drugom kazemo sto osjecamo, da se
dodirnemo. Stize dan grcevitog prvog susreta:
u mislima na prijevaru oboje smo krali poljupce,
dodire, ograniceni vremenom i situacijom.
I tako sam pristala da budem zadnja u tom
nizu onih kojima je poklanjao svoju paznju
i svoju ljubav.
I cinilo mi se da se zadovoljavam onim
sto preostane kada sve svoje obveze
i osjecaje podijeli.
Dogorjela svijeca me je podsjetila da
zasluzujem vise od toga....
I da ne zelim biti zadnja!!! Zelim biti PRVA !!!
Post je objavljen 06.07.2013. u 12:32 sati.