Marketing
Što je prijateljstvo?
Naš jezik je bogat i prelijep, no pojam PRIJATELJSTVO koristimo za preširok spektar vrlo različitih odnosa…. i naprosto nam nedostaje riječi pod koje bi svrstali sve te ljude koje olako nazivamo prijateljima…. a kad malo bolje razmislimo… ipak se ne radi o pravom prijateljstvu.
Istinsko prijateljstvo je samo ono koje je lišeno iskorištavanja… bezuvjetna prijateljska ljubav dvoje ljudi... koji se vole i poštuju bez obzira na sve nedaće koje sretnu na životnom putu, bez obzira na sve mane koje kao pojedinci nose. Pravo prijateljstvo je kad nekoga volimo bez obzira na sve i kad nas ta osoba voli na isti način.
Tu ljubav možemo usporediti s ljubavi roditelja koju osjećaju prema svom djetetu (bez obzira na sve) i sa pravom ljubavi između žene i muškarca…. kad se doista vole bez obzira na sve.
Moj posao je takav da često s ljudima razgovaram o financijskim problemima i koji su razlozi istih. Često čujem izjave: „Bio sam jamac prijatelju i sada vraćam njegov dug….“…. „Prevario me prijatelj…. posudio sam mu novac i nikada mi nije vratio „ , „Nemam od koga posuditi… jer danas više nema prijatelja.“
U zadnjih nekoliko godina rijetki su ljudi koji su pojam prijateljstvo upotrijebili da bi mi ispričali o miru, spokoju i ugodi koju osjećaju u druženju s drugim bićem, o osobi kojoj otvaraju dušu, te su otvoreni kad oni otvore dušu svoju…. o odnosu koji se ne temelji na nekom materijalnom (opipljivom) interesu, ritualu ili obavezi.
Jučer čitam na nekom portalu savjete „kako postati sretan“… i jedan od njih je: „Imajte što više prijatelja… najmanje njih deset….“ Kad pročitam takve savjete, a koje navodno pišu psiholozi pitam se da li oni te tekstove pišu tek toliko da bi nešto napisali, ispunili naručenu karticu teksta i dobili honorar ili doista vjeruju u to što pišu???
Gledajući svijet oko sebe….. mogu zaključiti da nisam upoznala osobu koja ima deset prijatelja. Ili je to možda zbog toga što ja taj pojam tako ljubomorno čuvam samo za taj najposebniji odnos, a koji sam opisala u uvodu teksta.
Osobno imam samo jednu takvu prijateljicu. Taj odnos njegujemo od predškolskih dana. Imam i najbolju kolegicu, te niz ljudi koje jako volim, s kojima mi se ugodno družiti… ali to nije bezuvjetno prijateljstvo.
Imam ja još tri posebna prijatelja…. kojima i posvećujem ovu temu. Ti odnosi se ne temelje na bezuvjetnoj ljubavi…. jer oni su uvjetovani s puno pravila, okvira, međusobnog davanja i primanja. To je odnos koji se temelji na interesu… a čist je do bola…. i ako poštujem pravila korist koju uživam iz tih odnosa je neprocjenjiva.
Od tih prijatelja sasvim sigurno ne mogu posuditi lovu, ali oni mi pomažu da lakše preživim, da zdravije živim i uživam u svemu što dobijem iz tih odnosa.
Kad sam pod najvećim stresom sasvim sigurno ću opuštanje, mir i potpunu diskreciju dobiti kod te trojice prijatelja. Ne moram im glasno pričati što me muči… oni to naprosto osjete i diktiraju mi takav tempo druženja da često budem rumena poput jabuke, znojna poput bočice Cole iz reklame, umorna ko mali medo…. i kad nakon takvog žnjaranja završim pod tušem… osjetim se drugom ženom… opuštenom, mirnom i zadovoljnom.
Znači…. njih trojica mi osiguravaju financijsku korist, ali još je važnija ta dimenzija odnosa u kojoj me oslobađaju stresa.
Sva trojica mojih prijatelja su pravi macho frajeri. Oni diktiraju tempo našeg druženja, postavljaju pravila i čvrste okvire…. unutar kojih me vole vidjeti kreativnu, razigranu, zanesenu i turbo aktivnu.
Oni vole odnos prepun predanosti i strasti. Zbog njih nemam duge nokte jer ih sve polomim u tom druženju, često po sebi imam masnice ili ogrebotine.
Ako sam baš takva, kakvom me oni žele vidjeti nagrada je velika… tada su pravi kavaliri…. darežljivi, nesebični i široke ruke.
Mirisi kojima je obavijeno to prijeteljstvo su razni….. meni osobno su svi ti mirisi dragi jer se radi o mojim najboljim prijateljima, ali sigurna sam da bi mnogi finim nosem zafrknuli i osjetili veliku nelagodu kad bi se s nekima od njih sreli…. no upravo su ti teški mirisi uvjet da bi se iz njih rodili najčarobniji mirisi koji postoje na ovom svijetu….. koje možemo uživati u neposrednom kontaktu mirisanjem, u kupkama, za izradu parfema, krema, finih jela, likera, sokova… itd… itd….
Sva trojica mojih prijatelja su toliko lijepi… da mi je teško odabrati koji bi se ljepotom isticao… jer čaroban je svaki od njih… na svoj način. Predstavit ću ih abecednim redom.
Prvi se zove PARK.
On je jako fin, uglađen… pomalo snob…. svjestan je svoje ljepote i često se pravi važan kad pod zrakama sunca pokazuje svoje čari. Prepun je boja, mirisa, priča i poznaje najviše mojih tajni…. koje šapućem u krošnje breza, vrba i javora…. a oni mi uzvraćaju najmudrijim savjetima… pomoću vjetra koji tipkanjem po lišću stvara najčarobniju glazbu prijateljstva… koja liječi dušu. Njegovu osobnost nadopunjuju jela, smreka, ginko, puno ukrasnog grmlja, raznog drveća, cvijeća, trave….
Mir i ljepota koju daruje ne mogu se izračunati nijednom matematičkom formulom.
Drugi se zove VOĆNJAK.
On je tip koji je skoncentriran na rezultate i kod njegovih darova se itekako može izračunati koliko mi je kuna uštedio jer nisam morala kupovati lješnjake i orahe za najfinije torte i kolače. Ti darovi nisu samo materijalni…. jer užitak zobanja tek ubranog (nešpricanog) voća se ne može usporediti sa svim onim voćem koje odstajalo možemo kupiti po tržnim centrima ili tržnicama… Njegovu osobnost čine višnje, trešnje, kruške, mušmula, breskve, dunja i ove godine posađeno punooooo brusnica, borovnica, ribizla, aronija i goji.
Treći se zove VRT.
On je najzahtjevniji i traži najviše pažnje, ali i njegovi darovi su najbogatiji. On u moj život donosi sve vrste povrća, začinskog i ljekovitog bilja….veliku materijalnu uštedu većim dijelom godine i okuse koje ne mogu nigdje kupiti.
Koja su pravila i okviri koje postavljaju moji prijatelji?
Nije svejedno kako ću i kada pripremiti zemlju za sadnju ili sijanje… kao što nije svejedno čime ću zemlju gnojiti. Da bi mi uzvratili bogatim darovima prijateljstva…. važno je upoznati svaki djelić njihove osobnosti, njihovih potreba i želja. Gdje dolazim do takvih informacija? Ispričali su mi roditelji kroz život, susjedi, pročitala sam u knjigama…. gledala sam svoje prijatelje kako se ponašaju u konkretnim situacijama i svojim senzorima čitala što im više paše i godi… te se trudim prilagoditi im se što više… a oni to znaju cijeniti… pa mi vraćaju stostruko. U tom odnosu nema prijevare, laganja i muljanja. Moraš davati da bi dobio. Imaš pravo biti kreativan, možeš eksperimentirati i raditi čudesa, ali se osnovnih pravila moraš držati da bi u tom odnosu uopće mogao opstati.
Moji prijatelji greške ne opraštaju. Ako nešto zatupim….. slijedi kazna. Npr. špinat sam prekasno posijala i prerano je otišao u sjeme. Ostala sam bez špinata, ali dobila sam lekciju za sljedeću godinu i ako se budem držala pravila imat ću bogatu gredicu špinata.
Sve je tako jednostavno i čisto u tom odnosu.
Pitam se… zašto ne učimo od prirode…. jer nudi sam sve odgovore…
Da se na isti način odnosimo jedni prema drugima… da više osluškujemo, manje budemo sebični, preuzimamo odgovornost za svoje greške, držimo se pravila (pisanih i nepisanih) svima bi nam bilo ljepše i lakše… i manje bi nam za sve loše bili drugi krivi. Da bi dobili moramo dati…. ali sa čistim motivima…. čistim računima.
Ako upadnemo u krizu radom se možemo spasiti. Lakše je posuđivati nego kopati…. no „kopanje“ (dodatni rad) rješava probleme, a posuđivanje ih produbljuje….
Priroda ne priznaje razmaženost, lijenost i depresiju. Ona nas želi posvećene, predane, zainteresirane i marljive…..
Za nagradu nudi mir i zadovoljstvo.
Post je objavljen 05.07.2013. u 21:01 sati.