Zaspalo je nebo
bojama
od snova,
razlila se sjeta
od mora do tišine
a mene
još uvijek zovu
daljine
iz kojih tiho dopire
tvoj glas.
Dotakni strune
pjesme iz daljina,
neka te uspava
mjesečev trag,
volim tvoje tihe
suze na dlanu,
samo one noćas
na obraz moj stanu.
Budi moje sidro,
moja luka sna,
budi moje more,
zaronit ću do dna
u tvoje ruke iznad vremena
i sata,
otvorit ću
snima zatvorena vrata...