Ledenice
1994.
Sive, gole stine i bilo žalo, zvizdan!
Grad trepti ko izdan, vode malo.
Samo se bilobrdski ledar smantat ne da,
s Bijokova goni ploče leda, na magaretu.
Dica očima led idu, jer u njemu vidu sladoled.
Sive, gole stine i duboke ledenice,
na veseje furešta i dice!
(To je bila era bez frižidera!)
Magare gre
1994.
Šugarale, pismo, zmija,
igrat ću se s vama i ja!
Ali mater to ne voli,
jer se prošupju postoli.
«Am-salam» po cili dan,
«čaralo-baralo, na crtu se stvaralo!»
Na moj spas i na pic-klic,
oko jame kavalaric.
Za kavalet daska duža
ili cungalo od uža.
«Cungala se barka
na svetoga Marka»...
Ajmo skakat na konop:
«Crvena, bila, modra!» Hop!
«Galo-galino, pirus-pipino!»
«An-tan-ti-nu, sava-raka-bi-nu!»
Sakrijmo se u zidinu!
«Magare gre! Neka gre!»
«Zaveži ga tude!»
Pa, šta mu bude!
(Kavalaric ili vrtuljak nam je bio trčanje po kosini ljevkaste rupe od bombe iz Drugog svj.rata. A zidina, ruševina od bombardiranja bilo je napretek!)
Post je objavljen 04.07.2013. u 14:32 sati.