Marketing
U srcu Pijavice
Ljeta su mi nekad bolje pristajala.Dovoljan je bio tek jedan pogled da bi osjećaj bio pravi, a veličina, boja i kroj - ma tko je mario za njih. Navuci ljeto na sebe i eto ti razloga za osmijeh. Kako bilo da bilo, uvijek je dobro bilo.
A danas, kad se s prvim jutrima srpnja budiš s dekicom preko glave, jer su noći friške i nikakve, odjednom osjetiš čežnju za ljetima iz djetinjstva, onim plavim ljetima koja su sa svjedodžbom i pohvalnicom nastavničkog vijeća zadnjeg dana lipnja donosila bezgraničan osjećaj slobode. Dugo toplo ljeto bilo je pred nama i disali smo ga kao da nikada prestati neće...
Danas mi preostaje samo da lagano pizdim i ronzam, kakvo je to ljeto kad se vani još ni smračilo nije, a ti već bunovno i sneno bauljaš prema krevetu jer te sutra očekuje još jedan kao radni dan? Kakvo je to ljeto bez dokonih razgovora u dvoru ispred kuće nakon pohanih tikvica i ugodno hladnog bijelog vina koje klizi niz nepce i izaziva putene misli?
Tek tu i tamo uspiješ ukrasti dašak onog ljeta iz djetinjstva kad otpustiš cime svoje barke i zaploviš prema punti Čiova, a osjećaj uzbuđenja raste kako joj se približavaš jer već dobro znaš kako će se iza punte otvoriti pogled na široko more i čitavu nisku škojića, grebena i hridi.
I spustit ćeš ubrzo svoje sidro pored jedne od tih perli što je sasvim nezasluženo Pijavicom prozvaše. Vjerovat ću da je to zbog jedne davne šijunade koja je prošla blizu njezinih obala, a ne neke krvožedne beštije koja bi izranjala iz dubina i sisala mornarima krv. Pedantni znanstvenici opisat će je kao nenaseljeni otočić u Drveničkom kanalu površine 0,011 kilometara kvadratnih i 0,61 kilometara dužine obalne crte. Obalne crte? O da mi je znati kako izračunavaju tu obalnu crtu kad je dodir kopna i mora najčešće tako nejasan, ovisan o mjesecu i zvijezdama, osekama i plimama, tu je svaka škrapa otok za sebe, raspucana, izoštrena, izmorena morem...
A naša Pijavica bi se zapravo trebala nazivati - Kapulica, s obzirom na to koliko lukovičastog bilja raste na njezinim "poljima". Zapadni dio - Kapulica mala, spojena je niskom prevlakom s Kapulicom velom i uzimajući u obzir globalno zaglupljenje i opći porast razine more, u skoroj budućnosti to više neće biti jedan otok već - dva.
Pa eto molim lijepo, neka ostane zabilježeno kako su od jedne Pijavice nastale dvije Kapulice.
Što sam ovog puta radio na Kapul.., pardon - Pijavici, neću vam otkiti, neka to ostane slatka, pardon - ukiseljena tajna. Kapara mi mojih!
I tako, od jutra do kasnog popodneva na pustom otoku pod krnjavim suncem, dok leđa i ramena još nije potpuno zahvatila rakova obratnica, s kopna naišli nekakvi smotani oblaci, u Zagori spustili kaplju-dvije kiše, a nama požurili pokloniti frišku tramuntanu.
Da je bilo raširiti jedra, osjećaj bi bio nesumnjivo ljepši, makar morali bordižavat u orcu, a ovako smo u tapa-tapa ritmu lake konjice s prvim mrakom doplovili do sigurne luke.
Te večeri se navodno nešto slavilo, vatrometiralo, jelo i pilo, a meni se već u deset i po obilno snilo. Ljeta su mi nekad bolje pristajala. Definitivno.
Post je objavljen 03.07.2013. u 21:05 sati.