Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/huc

Marketing

Romeo i Julija /završna scena/

dvorac photo dvorac_trnje_zpsbf23eb50.jpg



Romeo stiže i zatiče mrtvu Juliju u obiteljskoj grobnici, na odru.
Očajan pada na pod. Plače. Grca. Nikada više neće ljubiti te usne. Nikada se više njihova tijela neće spojiti u ludom zanosu romantične ljubavi, nikada na svijetlost dana neće izroniti plod njihove ljubavi, nikada neće gledati kako njihovi potomci rastu i slušati radostan dječji smijeh!
- Oh, Bože zašto si me napustio – jecajući pita se Romeo, pa se još jadniji stopi sa tlom i još glasnije plače, i još dublje grca u suzama.
Nikada više!
- Prokleti Kapuleti, prokleti Monteki, sve je tako besmisleno – cvili Romeo ljubeći Julijine još uvijek tople usne. Njegovi poljupci dobivaju na živahnosti. U njemu se rasplamsava žudnja od koje podrhtava.
- Oh, Julija, zašto si Julija - šapuće dok joj raskopčava korzet i ljubi mlade bijele dojke.
- Oh, Julija zašto si Julija - veli dok joj zadiže haljinu i liježe na nju.
- Oh, Julija - njegov snažni mladi ud prodire u nju. - Julija...
Petnaestogodišnjakinja se budi probodena strijelom prave ljubavi.
- Romeo! - krikne ona - što to radiš?
Romeo odskoči kao gromom ošinut.
Gleda u nevjerici.
- Julija, pa ti si živa!
- Naravno da sam živa perveznjače, to nije bio pravi otrov!
- Oh, Julija, tako sam sretan.
(Romeo se pridiže, želi ju poljubiti.)
- Miči se od mene prokleti gade! Tebi je samo do seksa.
- Ali je Julija, ja te VOLIM!
- Ma voliš me! Isti si kao svi! Samo jebi- jebi-jebi...
- Volim te Julija, volim čitavim bićem...
- Ah, nikada neću pronaći pravu ljubav – očajnički će Julija.
- Ali draga, ja te istinski volim. Kako da to dokažem?
- Ma - promrmlja ona sebi u bradu i gracilno odmahne ručicom. Ti divni dugi, tanki prsti. U očima suze.
- Reci što da učinim i ja ću to učiniti.
- Odlazi, ne želim te više ikada vidjeti!
(Julija zakopčava korzet.)
- Ne misliš valjda ozbiljno!
- Mislim (šmrc!).
- Ne misliš.
- Zbogom Romeo.
Julija ustaje i kreće ka izlazu tj. ulazu grobnice.
- Ne idi Julija. Ne mogu živjeti bez tebe.
Julija je neumoljiva.
- Ako odeš ja ću se ubiti – najavi Romeo.
Ona nastavlja ka izlazu tj. ulazu.
- Evo, sada odmah. Gledaj!
Prepriječi joj put i iz korica izvadi bodež!
- Je li to ono želiš?
- Hajde gade, učini to ako si muško.
- Julija ne zajebavam se. Zadnji put te pitam - je li to ono što doista želiš?
Julija ga prkosno pogleda u oči.
- Jebe mi se živo - protisne kroz zube.
Gotovo iste sekunde – dum – bodež zariven u njeno srce! Julija razrogačenih očiju pada na tlo.
Romeo vadi svoju alatku i vraća se poslu.
Otac mu uvijek govori: ono što si započeo moraš i završiti.
U ostalom Kapuleti su njihovih zakleti neprijatelji, zar ne?

Muzika za ugođaj: Georges Brassens - Le pornographe


Post je objavljen 03.07.2013. u 10:54 sati.