Čovjek nema pravo na život.
Čovjek nema pravo na svoj život. Imaš pravo na neki općeniti pojam života. To ti je zajamčeno ustavom, i konvencijama i svom silom međunarodnog nametanja, ali pravo na svoj život, to nemaš.
Na život kakav želiš, kakav si isplanirao, na život o kojem sanjaš, u kojem ćeš ostvariti sebe, biti svoj. Na to nemaš pravo. Jer dokle kod nisi sam na svijetu, dokle god postoje ljudi s kojima moraš živjeti, surađivati, o njima brinuti, nećeš imati to pravo.
Imam još 4 dana do ispita. Ne osjećam se spremnom. Gradivo je glupo da gluplje ne može biti. Al ok, učim, trudim se, dajem sve od sebe. Započinjem dan s planom koliko stranica moram proći, sjedam za stol, počinjem. I onda zvoni mobitel. Zovu me na posao, jer moram nešto riješiti. Dok sam na poslu zove me sestra, vratila se s mora pa će svratiti s djecom popodne. U međuvremenu mi muž preko vibera javlja da u 16 i 10 budem kod limara, jer je naručio oluk i treba mu pomoć oko prijevoza do doma.
Krasno.
Čak nemam pravo ni na pošten život u kojem ću odraditi što moram, u čemu ne uživam, ali je važno i imam rok. Dakle, ne samo da nema pravo na život o kakvom sanjam, nego niti na život koji moram živjeti, jer imam obveze koje moram ispuniti.
Takve stvari me ljute! I dođe mi da odbacim sve i više uopće danas ne uzmem zakone u ruke, i ni ne pogledam više ta sranja od odredbi, koje bih navodno za 4 dana trebala moć reproducirati, suvislo i s razumijevanjem.
***************
Čovjek ima pravo na život. Na goli život. Svaki drugi aspekt pojma života, moraš silom, zubima i noktima, otimati od drugih. Jer gdje prestaje ustavno i međunarodno pravo, počinje pravo jačega. Jedino istinsko pravo!
Post je objavljen 02.07.2013. u 11:02 sati.