Bila je jedna doskočica: Najvažnije je poštenje, ali iznad svega zdravlje.
Gumica mi je uvijek pri ruci.Otvorim češće lubanju i obrišem sve što znam.
Gospodin Vukov Colić (prvi put ga vidim - istina na ekranu) obnovio mi je sjećanje (u smokve suhe, a bila sam sve obrisala) na godine približavanje i udaljavanja od Europe,
Parada. Igre. Dapače kruha i igara. A palo je nešto i glava. Što živih što mrtvih. U međuvremenu, ali i prije. Samo su te od prije glave pale u zaborav. Lex Perković se za sve pobrinuo. Nije vrag da će sve (s)pasti na/sa njegova/ih krhka/ih leđa.
Nisu li četiri godine NDH pročešljane uzduž i popreko. S pravom što se zloćina tiče. Pa onda domovinski rat. Češljamo li češljamo. Ali i tu s pravom. Zločin se ne može ničim opravdati.A, točno se zna što je zloćin. Ili možda ne!?
Postoje istina razne vrste zločina. Ne samo ubojstva krivih i nevinih. Ima li smo privatizaciju i marčapiju svake vrste. Samo se neki ljudovi takve vrste istražuju. Puno njih će proći lišo.
A mi hopa cupa- veseli tanci, zastavice i mahanje, kročimo vedro u Europu. Žao mi je da sam iz mozga izbrisala sovjetske filmove sa djevuškom s pletenicama i dječakom sa pramičkom kose i harmonikom na čelu kolone kako veselo pjevajući i igrajući ulaze u budućnost, naravno svijetlu.
Ili dočeke druga Tita? Zastavice i te stvari. Što mi sve pada na možđane? Ljubičica bijela! Dan mladosti, štafeta i razni Perkovići.
Brijuni. Tako smo ih zvali sa belosvetkim zvijezdama, pudlicama et cetera.
I Goli otok.
Brzo, brzo gumicu i brišem li brišem.
Period od 1945. - 1990. ionako je izbrisan iz kolektivnog sjećanja.
Možda ga nije ni bilo.
Mora biti da stanovnici Hrvatske šeću sa gumicom u đepu i brišu svoje mozgove.
Znate li kako se branio Eichmann na suđenju u Izraelu?
-Ja nisam ubio ni jednog Židova.
Tako je rekao. I to je istina. Nije nikog ubio. To što je osmislio smrt šest miliona ljudi, nije kriv, kaže on. -Ja sam , kaže on, bio samo dobar i vjeran činovnik, a takva su bila vremena.
Mi nismo ni imali nikakav protok vremena u periodu od '45 do '90. To je bilo zamrznuto vrijeme. Takva su bila ta vremena. Mahanje zastavicama i rođendani ljubičice bijele. Sve u staklenoj kugli i kad protreseš sniježi. Sniježak bijeli u bijelom odjelu metalca.
Zaboravljeno vrijeme.
Ostali su samo nesretni Perković i njegov Rex. Vau,vau.
Ja ga ne bih izručila iako će na kraju biti izručen. Pametno kaže gospodin Vukov Colić. Europa ne zaboravlja.
A mi se možda bojimo što će biti ako se otvori Pandorina kutija.
Europa ne drži gumicu u đepiću, ali i njima je najvažnije zdravlje. Ovisimo o politici, a mislili smo da više nećemo ovisiti o politici.
Gumica brisalica ima i drugih značenja, ali nećemo dalje.
Najvažnije je poštenje, ali iznad svega zdravlje.
Post je objavljen 02.07.2013. u 07:15 sati.