Marketing
Dečki iz Dubrave
1994. Prljavo Kazalište na Dolcu, Zagreb
Prvi put sam ih slušala u živo. Ne, nikad nisu bili moj omiljeni bend ali iznimno ih cijenim kao instituciju.
Onda sam, kao i danas, smatrala kako je stvar opće kulture barem jednom u životu otići na njihov koncert. Imala sam 14 godina i bila ponosna što su me roditelji pustili. Išla sam s najboljom prijateljicom, Marijanom.
Prije koncerta kupila sam Marte, a cipele u kojima sam krenula na koncert imala sam u ruksaku. Dok su nas pregledavali na ulasku, malo su me čudno gledali ali nije me bilo briga. Imala sam Marte koje su me jeb*** žuljale ali ni to nije bilo bitno. Baš sam si bila faca.
Bila je jako, jako velika gužva i Marijanu sam čvrsto držala za ruku. Zaključile smo da što god se dogodilo moramo ostati na nogama, jer ako padnemo više se nećemo dignuti. Da, takva gužva je bila. Onda je počela "Mi pijemo" i mi smo pale. I jedna i druga. Pomogli su nam neki dečki da se dignemo i sve je bilo ok.
Plakala sam na "Ma kog me Boga za tebe pitaju" i na "Lupi petama". Shvaćala sam ih vrlo osobno i u tom trenutku govorile su o mom životu. Prva me podsjećala na dečka koji mi se sviđao, a nije me primjećivao. Druga me gađala ravno u srce jer je 91. bila jako živa u mojoj glavi. I sve što se događalo ona tri mjeseca u Vukovaru s tom se pjesmom vraćalo i boljelo me.
2013. Prljavo Kazalište, Vukovar
Devetnaest godina poslije opet sam dobila onaj osjećaj obaveze kako nešto jednostavno moraš napraviti. Moram biti na tom koncertu. Baka je odlučila uskočiti i pričuvati klince.
Nisam plakala na "Ma kog me Boga za tebe pitaju". Jednostavno me ovaj put nije uspjela slomiti. I to zato što se ovaj put osoba koju volim nalazila kraj mene i čvrsto me grlila oko struka.
Plakala sam na "Lupi petama", zato što me opet podsjetila na neka stara vremena. I na neke ljude kojih više nema.
Plakala sam i na "Mojoj majci" jer me podsjetilo na moju dragu Mariju...i na njenu mamu koje više nema.
Između pjesama, gledala sam neke nove klince oko sebe... Klince koji su se smješkali i ljuljali u ritmu iako baš nisu upoznati sa repertoarom. I njima je vjerovatno stvar opće kulture doći na takav koncert. Gledala sam mlade parove kako se grle na sentiše i prijatelje kako skaču jedni po drugima na "Mi pijemo". Oni su danas stvorili neke svoje uspomene sa ekipom iz Dubrave.
Hvala vam dečki što nam stvarate uspomene. I što ih držite na životu toliko godina.
Danas znam da nikad neću postati heroj ulice - ni na dan, ni na sat. I znam da ću uvijek kad treba lupiti petama. I reći "Evo SVE za Hrvatsku!"
Post je objavljen 30.06.2013. u 15:24 sati.