obećanja koja damo drugima ponekad se ispune i protiv naše volje.
nisam nikad prije o tome ozbiljno razmišljala, sve dok se nije dogodilo.
jedna je djevojka jedne nedjelje ujutro išla na jedno vjenčanje. budući da je te noći prespavala
kod jedne vrlo drage osobe i njezina malog sina, nije imala cijelu vječnost za spremanje, točnije,
imala je samo 15 minuta (zajedno s tuširanjem), jer djevojka i mali dječak jako se vole pa su se
malo družili, a ostatak je vremena provela u razgovoru s njegovom mamom kojoj je bilo jako teško
jer nekoliko dana prije poginuo je muž njezine najbolje prijateljice. i djevojka odjednom shvati da ima
samo 15 minuta za spremanje, i onda mora pozvati taksi. u tih se 15 minuta istuširala, odjenula haljinu,
obula sandale, počešljala, malo našminkala i bila je spremna. nazvala je taksi, rekao je da dolazi za
par minuta. zatim se pozdravila, zagrlila je i poljubila malog dječaka i njegovu mamu i sišla na parkiralište.
i čekala. i dolazi taksi, a u taksiju kao vozač sjedi tata jedne njezine prijateljice, tata kojeg je tek nedavno i upoznala.
on ju nije odmah prepoznao, mislio je da je ta djevojka neka slična onoj koju je upoznao, no kad
je vidio izraz čuđenja na njezinu licu shvatio je da to jest ona. i on se iznenadio. počeo joj je govoriti kako je
45 minuta stajao na malešnici i čekao poziv i nikoga nije bilo, što je bilo čudno, čak i za nedjelju ujutro. i
onda dođe poziv od tamo odakle je djevojka zvala, što nije baš sasvim blizu malešnice, nego suprotno. no
prihvatio je poziv, jer nije mu se više dalo čekati tamo gdje je bio. i pokupio je tu djevojku. a onda se on još
više začudio kad mu je djevojka rekla kamo ide. najprije ide pokupiti jednu drugu djevojku (koja živi s
njegovom kćeri) i one zajedno idu na to jedno vjenčanje. to ga je iznenađenje pomalo neugodno
bocnulo, jer čovjek je tim ljudima obećao da će doći na vjenčanje, ali imao je nekih problema pa je
malo izgubio volju, kao što se to zna desiti čovjeku u bilo kojim godinama, pogotovo ako mu je glava
puna briga a tijelo umora. i pitao je djevojku da kako će on to sada dovesti nju i ovu drugu
djevojku na vjenčanje, a sam neće ostati. djevojka se nije usudila ništa predložiti, ali kad je došla druga djevojka,
koja čovjeka poznaje mnogo duže i mnogo bolje, rekla mu je da sada mora ići na vjenčanje, i da
mu je ovaj cijeli splet malo vjerojatnih okolnosti potvrda toga. djevojka broj jedan sada se osjećala
ohrabrenom i podržala je tu ideju, osjećajući kako joj kroz tijelo prolazi čista energija radosti i mira,
dok je umornih očiju razmišljala kako bi trebala popiti neku kavu da može širom otvoriti oči i vidjeti
sve, jer željela je vidjeti sve, željela je čuti sve, dodirnuti, i mirisati. taj je dan bio jedna velika radost.
ne zna se kako se taj čovjek, kojega je splet okolnosti ipak doveo na vjenčanje, osjećao, ali po izrazu
lica moglo se zaključiti da je ugodno iznenađen i da mu je nekako toplo oko srca, jer smiješio se i
izgledao je onako kako izgledaju ljudi dok sjede na nekom mjestu gdje trebaju biti u to vrijeme, tako
je izgledao on, kao čovjek koji sjedi točno tamo gdje treba sjediti baš tada.
to je ta priča...
dogodila se nedavno, a na dijeljenje me potaknula ova serija koju malo gledam, a koja mi je jako pomogla,
jer jako su me boljele oči i bile su prilično suhe, ali nakon samo jedne epizode točno te serije, oči više nisu suhe... <3
Post je objavljen 29.06.2013. u 16:41 sati.