Brine li se Bog zaista za nas?
pise na naslovnici onih novina sto ih dijele poklonici isusovackog reda ili mhm..no dobro
Kad sam jedno jutro vukla Einya sa sobom u kopiraonicu, na povratku doma smo svratili do tratine blizu medenog, birca preko puta crkve Mati Slobode..
Einy je trcao za lopticom i, kao i uvlek, impresionirao prolaznike...
Izmedju ostalih, prisle su i dvije gospodje, obje sredjene, vidno pojacano sretne za to tmurno jutro..
Pocele su se raspitivati o Einyu vidno se diveci svakom njegovom skoku..
starija gospodja, sva obucena u leprsavo bijelo tkanje, sijede kose, vodila je razgovor, dok se druga, mladja, samo smjeskala sa strane i kimala glavom..
"znate, ne ponasaju se svi ovako kao i Vi prema zivotinjama" zapocela je starija gospodja "stvari ce se promijeniti"
I dalje se blago smijesila dok je druga pokusavajuci imitirati njen blagi osmijeh gledala u pod..
"znate, bit ce jos i gore..ali ce samo odabrani prezivjeti"rekla je i zavukla ruku u torbu
"jeste li culi za"rekla je pruzajuci mi uvezanih par listova sa recenicom o Bogu s kojom sam krenula
"je, jesam..imam i prijateljicu koja je sljedbenik Vaseg vjerskog uvjerenja..i sama je rekla da ona i muz ne zele donjeti dijete na ovaj svijet"
"da,istina" nastavila je starija gospodja, "ali poslije bude bolje!" rekla je s nekom nestvarnom nadom u glasu pruzajuci mi novine
"drzite se prijateljice,znate, s njom-vi ste na izvoru"
zahvalila sam se i ne pogledavsi strpala novine u torbu..
Izvadila sam ih danas i bacila oko na korice..
Brine li se Bog zaista za nas?
ranije bih kategoricki uzviknula "ne!"
A sada?
Sada sam zrelija i shvacam da se ama bas sve desava s nekim razlogom.
Kakvim i tko ga smislja ne mogu odati,ali razlog UVIJEK postoji..
Post je objavljen 29.06.2013. u 00:43 sati.