Recimo uopće nisam znala da su digle tužbu protiv Slobodne Dalmacije i da se repovi njihova gnjidarenja vuku već drugu godinu, iako je nešto takvo od njih bilo sasvim za očekivati (s obzirom na sve njihove prijašnje istupe i one koje su u međuvremenu imali po lokalnim tiskovinama).
No za sudski postupak sam kroz medije saznala tek jučer kad je policija po nalogu Općinskog suda na ročište privela Borisa Dežulovića, novinara Slobodne Dalmacije, zbog parnice koju je skupina građana (deset samoprozvanih intelektualaca iz kafića Bubamara, aka „gnjide“) podnijela protiv, njihovim riječima, „agnostičke Slobodne Dalmacije“ (toliko o intelektu/alizmu dotičnih), zbog članka pod naslovom 'Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji' objavljenog u SD 28. svibnja 2012., u kojemu je Dežulović precizno secirao i imenovao njihovo „intelektualno“ svinjstvo.
Osobno držim da ih je Boris precijenio. Do zaključka da spomenuti nisu „čak ni gnjide“ došla sam u sedmom mjesecu prošle godine, nakon još jednog javno očitovanog besrama Bubamaraca (koji je sadržan u opetovanoj spin-zloupotrebi jedne strašne i tada aktualne tragedije u svrhu alibiranja njihove mržnje/homofobije) u rubrici Pisma čitatelja dnevnog lista Slobodna Dalmacija. Besramnost idiota mi u pravilu izaziva samo snažan osjećaj gnušanja (što bi otprilike značilo da se u idiotskom okruženju etičan čovjek poprilično često zatekne temeljito zgađen).
No jednako držim da je riječ o pitanju mentalne (i) društvene higijene i da zbog osobne zgađenosti nečijim jezivim besramom (eto ispravnog mjesta za pridjev jeziv) ne treba zatomiti ili blokirati potrebu (i obvezu) da se besramne gnjide verbalno raspali po njušci, baš kao što to majstorski čini Boris.
Post je objavljen 28.06.2013. u 20:00 sati.