Marketing
Milano i Genova
Nakon vlastokapilarno odvoženih tri tisuće kilometara u dva tjedna, nakon obrade desetak poplavljenih objekata u Austriji, vrtim sličice u glavi... Put do Milana se odužio; navigacija na koncu ne pronalazi niti hotel niti ulicu. Hladan tuš pomaže taman do izlaska u kratku foto - šetnjicu; za cijenu pive u centru niti ne pitam; naručujem... pa opet... Jesu li kanapeići besplatni a piva preskupa ili je ceh ukupno taman - svejedno. Večerah neplanski.
Milano; seminar; talijanski domaćini ustilizirali su sve, od keramičkog osmjeha nakon scena tsunamija preko koktela sa Facama do dvosatnog oblijetanja znamenitosti grada. Castello Sforza, Posljednja večera, Galleria Vittorio Emmanuele, Scala, katedrala, zum, zum.
Večera.
Dan drugi - nakon noći provedene nad izvještajima; gazda frflja o prihodima po vrsti šteta; sudionici se slažu sa prekvarcanom starom Šveđankom nazalnog glasa - "All we need is a few major disasters!" Gazda zaključuje informacijom, tko je za prošlu godinu dobio priznanje za "Major loss of the year". Pljesak.
Mrak...
Jutro. Kidam od nemoguće klime u sobi; Bugarka na recepciji namiguje kad spomenem sinoćnju potrošnju iz minibara, "kuća časti". Po izlasku iz podzemne garaže, naviguša odlučuje pokloniti mi dva kruga centrom grada.
Put do poluzagubljene familije u okolicu Genove. Od ravničarske autoceste do krajolika poput kanjona Neretve; slijed serpentina, parking u staroj luci. Pomalo klecav. Slika, slika, slika; opet u auto, via Nizza, rekli su mi; nakon sat vremena odvaja se cestičak u brda...
Ostatak priče ukjlučuje gene kamene, hladno crno vino iz bukara kupljenih na Dolcu, gradele, zvijezde, plavušu, mamurluk i opet tisuću kilometara ceste.
/Grazie, Italia!/
Post je objavljen 28.06.2013. u 13:10 sati.