Nikad nisam baš nešto srljao, ono što bi se reklo život propuštenih prilika. Šetam polako, zurim naokolo, ignoriram jurnjave važnih faca i onda mi se odjednom nešto pojavi u krajičku oka i okupira brzo oko cijelo. To u onom sretnom razdoblju van zvaničnog radnog vremena suludo trošenog, osim za posao i za sindikalne pregovore, štrajkove, razgovore "na terenu" gdje si ionako samo moderator jer svatko je sebi najpametniji...
I šetam tako Krkom, vidim jedan vlasnik kebabaonice kupio kebabaonicu drugog meni inače dosta boljeg, kvaliteta nema veze u tržišnom gospodarstvu, razmišljam gdje bi mogao biti treći kebab za koji sam također čuo, kad eto ti vraga, na ulici skužih, na prvi pogled oči pokazale, golu žensku. Pokojni fotić je već bio na gotovs, ipak je to bila samo zanimljiva boja hlača, pizza cut i kebab u jednom, mršava ponuda, preskočih.