Pregled posta

Fran Mihaljević

Jučer sam išao u Zagreb na pregled kod vještaka, da više i to riješim.U tri godine sudovanja nisam vidio suda.Zanimalo me kako izgleda ta bolnica, pošto su mi u njoj spasili život.
Sjetio sam se na ulazu jedino druge zgrade lijevo( žena mi je rekla da sam tamo ležao).U toj zgradi sam bio posebno nemiran pacijent.Do dan danas nije nam jasno zašto su mi tamo vezali lijevu ruku i nogu, iako imam lijevu hemiparezu.Ležao sam još u zgradi desno, to je

intenzivna.Tamo se sjećam da sam imao puno nekakvih elektroda na srcu.Hobi mi je bio čim se probudim desnom rukom skinuti te elektrode.Onda onaj zvuk:"Biii" i strka na odjelu.Trčali su do mene sa nekim koferom, valjda da me ožive, nisu znali da ih zajebavam, a nisam ni ja znao šta radim."Bip, bip, bip.." je zvuk kakav vole na tome odjelu.Nisam od onda više radio gluposti, osim što sam po noći znao odvrnuti kisik koji mi je bio iznad glave.
Taj Fran Mihaljević liči na neki dom penzića, s puno zgodnih medicinskih sestara.Moj vještak radi u zadnjoj zgradi lijevo.Primio nas je lijepo i pregledao me od glave do pete.Rekao je napisati nalaz sljedeći tjedan, pa ću napisati kakav je.
Nakon toga smo otišli na kavu sa starim prijateljima, sa kojima je bilo stvarno ugodno, kao i uvijek.

Post je objavljen 27.06.2013. u 08:39 sati.