I kad nestaneš, pa ti danima ne mogu ući u trag, i tada
osjećam miris bure u tvojim uvojcima.
Prsti zaigrani
još čuvaju u porama miris tvoje kože.
Upio se zauvijek
dok sam ti nestašne kovrče smještao iza
malenih, prozirnih ušnih školjki
jednog davnoga ljeta,
na punti,
na kraju svijeta.
Jednom ću o njima napisati pjesmu.
Baršunastu.
Romantičnu.
Čežnjivu.
Opjevat ću svaku nijansu tvojeg osmijeha,
uglazbiti sve tonove tvojega glasa.
U crtovlju su srca zauvijek upisane
sve note,
svi intervali tvog govora,
sve stanke.
A, kad se pojaviš,
tišina se sklada u najljepši koncert mog života.
Post je objavljen 25.06.2013. u 18:29 sati.