Dvadesetpetog lipnja je na izmaku. Protječu posljednji sati još jednog od mnogih državnih praznika za koje mnogi naši 'domoljubi' znaju samo da se na taj dan ne radi, a što se slavi – 'joj, baš ste me zatekli, ne mogu se ovog trenutka sjetiti, he, he!'.
Oni koji ipak nešto znaju iz naše bliže povijesti, znat će da je danas, 25. lipnja „Dan državnosti“, dan kad je 1991. Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom. No pitanje je znaju li i ovi potonji, za one prve sam siguran da ne znaju, za prijepore oko jednog drugog datuma, 8. listopada iste godine (kasnije nazvan „Dan neovisnosti“, valjda po ugledu na Amere) kada je donesena Odluka o raskidu svih državno - pravnih sveza temeljem kojih je Hrvatska zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ, i čime je Republika Hrvatska i pravno postala nezavisna država. A za sve one kojima je povijest Hrvatske pomalo u magli skrenuo bi, u svezi ovog potonjeg datuma, pozornost na još jednu koincidenciju: istog mjeseca, doduše 29., 1918. godine Hrvatski je sabor donio odluku o Raskidu svih državno - pravnih odnosa s Austro-Ugarskom monarhijom.
I kako se mi Hrvati ne možemo u ničemo složiti, ima nekih koji smatraju da bi upravo taj dan, 8. listopada, kada je s pravnog gledišta Hrvatska postala neovisna i suverena država, trebao biti „Dan državnosti“.
No pustimo povijest i vratimo se sadašnjosti. Ovaj „Dan državnosti“ na izmaku, htjeli neki to priznati ili ne, ujedno je i posljednji koji slavimo zaista kao samostalna, neovisna i suverena država. Još pet dana, pa će se na prijelazu iz 30. lipnja na 1. srpanj ove godine dio te naše suverenosti i neovisnosti smanjiti točno za onoliko koliko su to u svojim paragrafima propisali EU-birokrati, a naši 'politički purgeri' to zdušno prihvatili i potpisali.
Jednako kao što su neki drugi, ali po svom mentalnom sklopu vrlo slični, 'politički purgeri' niti dva mjeseca nakon 'razvrgavanja svih državno – pravnih odnosa s A-U monarhijom', 1. prosinca temeljem „Adrese Narodnog vijeća Države Slovenaca, Hrvata i Srba“ ponovo ušli u 'državno-pravne odnose' s Kraljevinom Srbijom (koja će se uskoro preimenovati u Kraljevinu Jugoslaviju) i tako posijali sjeme svega onog što je na ovim područjima raslo (dobro i/ili loše) od tog sudbonosnog datuma do 1991. godine.
Ipak ima jedna utješna stvar u cijelom tom 'čušpajzu'. Dok je prva samostalna država (od propasti države hrvatskih kraljeva) Država SHS trajala tek nešto manje od dva mjeseca, ova druga je ipak potrajala preko dvadeset godina. Doduše djelomično i zahvaljujući cjepidlačenju EU-birokrata koji su, poučeni lošim iskustvima 'čoporotivnog' prijama ranijih država, deset godina 'trenirali strogoću' nad Hrvatskom. Pa kako nas povijest uči da sve asocijacije u kojima su bili Hrvati (a pogotovo ako su u njima bili u društvu sa Srbima) nisu trajale 'zanevek', nadati se je da neće ni ova treća. No to mi stari, a vjerujem ni oni mlađi od nas, vjerojatno, za svog života neće doživjeti.
P.S.
Ne znam jeste li primijetili 'džingl' koji se posljednjih dana vrti na HRT prije reklama. Grupa crveno-bijelo-plavih ljudskih figura tvori oblih Hrvatske koju sa svih strana okružuju isto takve ljudske figure koje tvore oblik Europe, ali žute boje. Ne znam je li je autor i/ili onaj koji ga emitira idiot ili pak to treba čitati između redaka, no u svakom slučaju poruka je jasna: svi ćete na kraju biti žuti (kao što je to moja prababa, ličanka, govorila: „čekajte samo kad vam dođu žuti!“)