Marketing
Dječak darovao svoju ušteđevinu a što smo mi učinili?
12-godišnji dečak Matej Jurčišin iz Slovačke darovao je cijelu svoju ušteđevinu od 5.000 eura Nacionalnom parku u slovačkim Tatrama za suzbijanje smrekovog potkornjaka koji nemilosrdno ubija smreke i ostale četinjače. Za njegovu ušteđevinu kupljeno je 500 specijalnih feromonskih klopki a Matej je dobio pravo da klopke kontrolira zajedno sa šumarima.
Stara je to vijest koje sam se sjetila jučer ugledavši ovaj užas.
Ostala sam zgranuta brzinom razarajućeg djelovanja smrekovog potkornjaka jer prije par tjedana ove smreke su bile zelene i žive. Smreke se nalaze u krugu firme u kojoj radim a koja je inače poznata po krasnom parkovno-uređenom okolišu s puno smreka, borova, čempresa, ariša, a tu su još breze, jablani, javori, divlji kesteni i da ne nabrajam dalje.
Ulovila me panika!
Smreke stare preko pola stoljeća uništene u trenu!
Kako zaštiti ostalo drveće od ove najezde?
Što učiniti?
Stručnjaci kažu da treba hitno sasječi sasušene smreke,spaliti ih a panj okoreniti jer u suprotnom sve četinjače u krugu sustići će ista zla sudbina.
Smrekov potkornjak je kukac koji inače mirno živi na trulim stablima ali kada mu se stvore povoljni uvjeti kao što su duga sušna razdoblja za čas se namnoži i kreće napadati i bolesna i zdrava stabla. Napada sve smreke redom i to u krugovima geometrijski se šireći i vrlo brzo u stanju je uništiti cijelu šumu. Sjećam se da se prije par godina pričalo o velikoj najezdi smrekovog potkornjaka na Velebitu i to na području koji je djelom pod upravom Hrvatskih šuma a djelom pod upravom Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. I kako kod nas već biva da nisu usklađeni Zakon o šumama i Zakon o zaštiti prirode koji na području nacionalnih parkova ne dozvoljava nikakvu intervenciju, nije učinjeno ništa na sprečavanju širenja najezde potkornjaka na području nacionalnog parka što je rezultiralo potpunim uništenjem smreke na lokacijama kao što je Lubenovac, čuvena livada oko koje sada strše suha stabla smreka, zatim obronci Krajačeva kuka itd. te naravno širenjem i na šumu van parka koja je pod upravom Hrvatskih šuma jer smrekov potkornjak, gle čuda, ne uvažava te naše podijele i nesmetano se množi dok mi mudrujemo, usaglašavamo zakone i ne možemo se nikako dogovoriti kako udružiti snage u borbi protiv ovog štetočine.
Velikodušna odluka dječaka Mateja, s početka ove priče, posramljuje nas odrasle koji nismo, ni profesionalno a još manje osobno, u stanju pravovremeno učiniti nešto za zaštitu prekrasnih smrekovih šuma. Kolika je neprocijenjiva vrijednost drveća i šuma svi znamo a tako ih loše čuvamo i mirno gledamo njihovo propadanje.
Smreke iz mojeg posta su u Zagrebu i u mjesec dana u krugu od sto metara uništene su 4 smreke i jedan ariš a ako se brzo nešto ne poduzme uništit će i ostale četinjače.Prošlo je mjesec dana od mog apela upućenog upravi,a kako se i tu nemogu usuglasiti stavovi i interesi, osušene smreke nas i dalje svaki dan podsjećaju na naš nemar, nebrigu i nesposobnost. font>
Post je objavljen 25.06.2013. u 16:23 sati.