Marketing
ako živiš u hrvatskoj, barem si jednom...
Jeff Koons meets Anton Dominik Fernkorn
J.P. La Tour – srce je usamljeni lovac – umro je u snu.
Kuću je ostavio u nasljeđe svojoj gluhonijemoj nećakinji koju je doista rijetko viđao, ali eto, što da se čini, bila mu je jedini rod.
Lišena sentimenta, nećakinja je kuću povoljno prodala Cukićima.
Cukići su u to ime pozvali frendove na roštilj.
Bio je lijep, vedar majski dan.
Trebalo je pripaliti vatru.
Ljubica je potražila papire za potpalu.
U kući nije našla starih novina.
No u nekoj kutiji našla je bijele listove i na njima buhice počičkane na pet vodoranvih linija.
«Što je ovo», upitao je Kizo.
«To su note», rekao je netko.
«Čemu služe?»
«Tako se piše muzika.»
«I što piše?»
«Jebem ti mater...»
(ha-ha-ha...)
«Ne, ozbiljno, što piše?»
«Mama ti se kupa gola...»
(ha-ha-ha...)
«Otkud znam, mamlaze...»
«Nema veze» reče Kizo i pođe da potpali vatru grandioznom partiturom g. La Toura, glazbeno djelo doktora internista* posvećeno gđi Rubaher.
I dok su plameni jezičci lickali list po listopad
gotovo si mogao čuti krik
Jana Palacha
kako se probija kroz
himnu
svih rano ostarjelih
trbušasto-ćelavih
gradskih provincijalaca
«divlje izlaske u grad zamijenio sad...»
* «sljedeći put kad budete slušali Borodina sjetite se da je on bio samo kemičar koji je skladao glazbu da se odmori.»Buk
Post je objavljen 24.06.2013. u 10:32 sati.