Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blogdogg

Marketing

kad se sredim

ta troma ,prva riječ doklokotala se na početak. moždana sparina nije nimalo jenjavala i kao u
svakoj pasivnoj psihozi, konture su dobile viziju. neizdrživi svrab duž cijelih leđa smirujem
trljajući se o krevet. najgori je taj okrutno hladni znoj uz kojega redovito nastupa i osjećaj da
sam slomljen iznutra. osjećam svaku košćicu pucati. valovi topline izmjenjuju se sa napadima
cvokotanja. mišići ne slušaju, otkazuju ,nekontrolirano titraju.
pokušavam se dočepati telefona i toliko sam slab da ga moram držati sa obje ruke. ukoliko se
uskoro ne sredim, raspast ću se...ne želim ni pomišljati što će biti...ako se ne sredim...
osluškujem svijet kako se napolju dešava mimo mene...poneki dječiji urlik ili plač, ćakulu ili
zvuk kakvog auta. zavidim svakome...meni je najgore.
diler se ne javlja. spava. kotrljam se sa kreveta i legnem na pod osjećajući da ću uskoro se samo
odljepiti od tijela i odletjeti u mrak. gledam u sat kao u jedini spas koji će stići toliko sporo da nisam
siguran da li ću to dočekati. mrzim sve oko sebe...i knjige i cd-ove i muzika mi posebno ide na
živce sada. kašalj je znak da je kriza i službeno nastupila i moj organizam zahtijeva svoju dozu
heroina. uskoro će početi razne manifestacije...kojekakve treskavice, podmukli bolovi...ne javi li
mi se uskoro, samo ću prokliziti, istopiti se. javio se nakon 2 sata. rekao je da se tek probudio i
da se javim za sat vremena...sat vremena?!
nešto iza toga sam uhvatio samoga sebe kako odbrojavam sekunde i autistički buljim u kazaljke
na satu. najzad sam ga nazvao u 15 do i uhvatio ga u ne baš najboljem trenutku pa mi je nešto
opsovao vezano za nestrpljivost i mater. razvukao je sve skupa još na pola sata te sam najzad
dobio svoje sljedovanje čuvajući ga u ruci kao supstancu vječnoga života. istresao sam dop u
žličicu i od treskavice ga skoro prosuo. primirio se i krenuo u proceduru, dodao limontus i natopio
vodom te podgrijao. već sam bio dobrano izboden i žile su se bile sasvim povukle. tražio sam se
još sat vremena, ali nikakav trag venama nisam nalazio. sulud i obijestan, gađao sam nekakvu
sitnu žilicu na dlanu i promašio.

RECI NE OVISNOSTIMA!



Post je objavljen 22.06.2013. u 03:14 sati.